Preživjeli smo jedan težak i stresan događaj. Napravio sam jednu stvar kad su mnogi mogli da ne prežive. Tada sam shvatio koliko u životu u sekundi može sve da se promijeni, i koliko je dragocjeno da uživaš u svakom trenutku i svakoj sekundi – sećao se Milan udesa koji se desio na Kopaoniku 2015, godine.
– Krenuli smo na Kopaonik na skijanje. Vuk je tada imao tri i po godine, a Tea šest i po, pred polazak u školu. Prelijep dan, ali pre toga je pao snijeg. Snijeg se topio, a na kolovozu je bilo vlažno. To je za onoga ko vozi najgore. Idemo i u kolima je divna atmosfera. Već smo prilazili Brusu i nailazimo na kobnu krivinu, ona se inače zove Duga krivina. Mještani su je nazvali “Krivina smrti”. Nisam jurcao, vozio sam normalno. Zaokrenuo sam, dodao sam gas misleći da izlazim iz krivine. To je bilo dovoljno. To su bili mađarski državljani u dva automobila. Prvi automobil uspijeva da me izbjegne, dok je u drugom automobilu bio manje vičan vozač. Mi, bukvalno imamo direktan sudar sa automobilom. To je strašan trenutak – sjeća se Kalinić.
– Sad ne znam iz ugla kao vozača. Iz ugla suvozača, sjećam se tupog udarca i da sam ti uzviknula: “Jao, Milane!” – dodala je Sandra.
“Mislio sam da sam ubio čovjeka!”
– To je bio stravičan udarac. Od siline smo se okrenuli na skroz drugu stranu. Stravičan trenutak. Tada čovjek nije pri sebi. Tada sam shvatio, imao sam potpuno razumijevanje za ono što čujete kada se desi neka strašna nesreća da je neko pobjegao. Ne treba odmah osuđivati tu osobu. Zato što u tom trenutku vi ne vladate situacijom. Meni se ništa nije desilo, samo sam rukom udario, ali to je toliki stres, kao da izlaziš iz sopstvenog tijela, kao da ste u nekom magnovenju. Bukvalno, tada ne odgovarate za svoje postupke. Ja sam odreagovao kako treba, ali razumijem ljude koji tako ne odreaguju. Tea i Vuk počinju da urlaju, a ti si u šoku i histeriju. Bog je to napravio, vjerovatno, iz valjanih razloga. Naš auto je bio veliki, drugi manji. Svi su poispadali iz tog automobila – priča potreseni Kalinić.
– Morala sam da budem pribrana zbog djece. Oboje su imali hematome na glavi. Tebi je otekla ruka. Niko od ljudi koji su prišli da pomognu, nisu vjerovali da je bilo preživelih. Oni su svi poispadali. Ispale su skije, koferi…
Stravična scena na licu mjesta
– Gledam sve te ljude, oni se deru, šok… Prilazim kolima i zatičem situaciju, vozaču je bio volan u grudnom košu. On je bio nagnut nad volanom i leži sa otvorenim očima. Vidim mrtvog čovjeka. To je najgori trenutak u mom životu. Vidim čovjeka koji ne daje znake života, on je mrtav. Gledam ga i kažem sebi: “Ja sam ubio čovjeka!” Osjećam da sam van sebe, okrenuo sam se autu, gledam tebe, Teu i Vuka. Kažem sebi: “Ti si uništio život svima! Uništio sam mojoj djeci život!” To je pakao, kraj, gotovo. Nema više nikakvog života. Okrećem se ka ovom čovjeku, gledam ove ljude… Kreće da mi se vrti u glavi. To je šok u kom ne znam šta da radim, kome da pomognem. Krajičkom oka vidim, da mu mali prst radi i cijela ruka. On je samo bio u stanju šoka par sekundi, došao je sebi. Brzo optrčavam auto, čupam, lomim sve. Hitna pomoć i policija su se pojavili nevjerovatnom brzinom – prisjeća se Milan, te otkriva da je mađarski državljanin koji je bio za volanom na sebi imao najmanje povreda za razliku od ostalih putnika, ali je jedino bio životno ugrožen.
– Mađar koji je bio za volanom ubrzo je prevezen za Beograd. Nesreća je bila u tome što je bio invalid, koji je imao operaciju na srcu i ima samo jedan bubreg, a nakon nesreće je imao unutrašnje krvarenje.
– Doktor mi je rekao: “Milane, on do Beograda sto odsto neće preživjeti”. Petnaest – dvadeset dana koliko je to trajalo je bilo najveća agonija mog života – priznaje Milan Kalinić.
Ova priča na kraju je imala srećan kraj za sve aktere. Vozač automobila sa mađarskim tablicama je ostao živ, kao i svi ostali.
– Mi smo svi preživjeli, nastavljamo pozitivno – istakao je glumac na kraju ispovijesti za K1.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu