Vole ga i klinci i roditelji: Za Bobana Ratkovića Fazonka dječji osmijesi i zagrljaji su ono za šta živi (FOTO)

Priča da je davne 1999. godine počeo sa slikanjem na ulici sa raznim maskotama poput Duška Dugouška, a svake godine se nabavljala neka nova maskota poput Patka Dače, Lovca Milivoja, Kojota i drugih.

Tako su došli na ideju njegov prijatelj i on da organizuju i dodjelu paketića, nakon čega su nabavili i kostim Deda Mraza.

– Samim tim se poslije ukazala potreba da se rodi ovaj lik Fazonko nakon čega je došlo do velike ekspanzije u Gradu tih maskota i Fazonko je nastao negdje otprilike 2005. godine – rekao je Ratković za Srpskainfo.

Smatra da je trebalo određeno vrijeme da prođe da bi se steklo ime. Prema njegovim riječima, jako je teško opstati na vrhu.

– Mislim da je lakše popeti se do tog vrha. Banjaluka, iako je velegrad, „Fazonko“ postaje već viđen. I konstantno se mora „izmišljati topla voda“. Mora se ulagati u nešto novo, puno se vježba, puno se ulaže u trikove. Ovo je jako skup zanat, ali prvenstveno prodajem svoju energiju, to je ono što mene čini jedinstvenim – istakao je Ratković.

Mnogi su, kaže, pokušavali ovo da rade, ali nisu uspjeli jer se nisu posvetili skroz poslu. Što se njega tiče, posvećen je 110 odsto.  

– S tim da jako puno energije unosim kad radim te svoje predstave, rođendane, i narod je to prepoznao.  Hvala Banjalučanima što mi daju povjerenje da animiram njihovu djecu. Jer, jako je teško animirati djecu. To kažu i sve knjige koje sam čitao o tom mađioničarstvu. Zato što su oni jako iskreni. Oni već na prvom triku kontaju kako nešto uraditi. Međutim, taj njihov osmijeh, taj njihov zagrljaj daju vam veliki podstrijek da idete dalje, poruke koje dobijam od roditelja kako sam usrećio njihovu djecu, to je nešto neopisivo. Barem meni, ja za te momente živim i zato sam tu gdje jesam – ističe Ratković.

Za rad sa djecom treba imati čelične živce, jer djeca imaju svoj svijet i jako je teško ući u njega. Ako uspijete da ih zabavite i uveselite, sreća je zagarantovana. Ratković priča da svaki rođendan nije isti, pa je zbog toga jako teško sve odraditi kako treba, ali njega najviše drži njegova energija.

– U suštini, oni izgledaju isto, ali uvijek gledam da budem jedinstven. Uvijek me pitaju da li imam neki tekst. Nikad nemam tekst, jer kad dođem na rođendan nikad ne znam ko će biti, šta će uraditi, imam jedan kostur kojeg se ja držim, sve ostalo je moja improvizacija, moja energija, moja snalažljivost – rekao je Ratković.

Boban Ratković planira se baviti ovim poslom do kraja života.

– Sve dok budem interesantan djeci, radiću ovaj posao. Osim Fazonka, sa mnom radi i animator Srećko koji je moja desna ruka, i kako volim ja reći, moja kopija. Kćerka mi radi face painting. Osim ovoga, imam šest pripremljenih dječjih predstava za dječji program – rekao je Ratković.

Boban Ratković dao je i savjete za buduće dječje animatore i na koji način biti najbolji u svom poslu.

– Prvenstveno je potrebno imati ljubav prema djeci, jer bez ljubavi ne možete to da radite, a onda je potrebno da imate tu energiju. Trikovi se nauče, nije to nikakav bauk, ali jednostavno ta ljubav, ta energija, to je prijeko potrebno. I treba puno dati ljubavi i vježbe, dati sebe u to i ja mislim da je uspjeh zagarantovan – rekao je Ratković.