To kaže kaže Vojislav Rapić, generalni direktor kompanije Rapić iz Gradiške (FSH Farmofit), koji naglašava da se domaće stanovništvo već naviklo na veliki broj manjih kriza koje se dešavaju svake godine.
– S druge strane, globalne krize koje imaju mnogo širi uticaj na sve sfere naših života, takođe prihvatamo mnogo mirnije i vremenom procesuiramo kako znamo i možemo. U svemu tome, evidentna je jedna pozitivna pojava – domaćin. Naime, pokazalo se kako je domaćin, odnosno poljoprivredni proizvođač, najstalnija i najstabilnija kategorija društva, koja se veoma efikasno prilagođava i bori sa skoro svim izazovima koje donose tržište i priroda. Još važnije, zahvaljujući njemu i ostatak društva ima koristi, u smislu da svi mi koji činimo agrarni sektor u RS i BiH zajedničkim naporima svakodnevno radimo na obezbjeđenju i očuvanju prehrambene sigurnosti – ističe Rapić za Srpskainfo.
Šta to, konkretno, podrazumijeva?
Ukoliko smo već postigli nekakav nivo lične i kolektivne stabilnosti u pogledu „nošenja“ sa trenutnim društvenim i tržišnim poremećajima, a sve zahvaljujući dugoj istoriji sličnih dešavanja na ovim prostorima, smatram da bismo trebali biti primjer drugima na koji način u pozitivnom smislu možemo iskoristiti raspoložive prirodne resurse i na održiv način obezbijediti prehrambenu sigurnost za naše, ali i stanovništvo svijeta. Najvažnije je da uvijek više očekujemo od sebe nego od drugih, a da se u našem radu uvijek vodimo obrnutim redoslijedom – da nam zajednica bude važnija od lične koristi.
Koliko je epidemija korone poremetila domaći agrar, kakva je situacija od marta ove godine, kada se suočavamo sa novom krizom?
Značajan broj subjekata u domaćem agraru već se dosta dobro prilagodio na najveći dio poteškoća koje smo imali na početku i tokom trajanja pandemije. Generalno, situacija nije sjajna, ali proizvodno-prerađivačke aktivnosti nisu stale. Pri tome, određeni podsektori bilježe i rast obima proizvodnje. Po prirodi stvari, biljna proizvodnja, uz izuzetak voćarstva i vinogradarstva, ima mogućnost relativno brze izmjene gajenih kultura i tehnologije proizvodnje. Zahvaljujući tome, ali i hrabrosti naših poljoprivrednika, domaći agrarni sektor uspješno opstaje već treću pandemijsku godinu zaredom.
Koji su, ove godine, najveći izazovi za domaće poljoprivrednike?
Iako bi najveći broj poljoprivrednika rekao kako su poskupljenja osnovnih inputa i energenata u proizvodnji njihov decenijski izazov, smatram kako je suša, sa kojom se borimo već drugu godinu zaredom, naš stvarni i najveći izazov. Kada stvari posmatramo izvan okvira vlastite parcele, grada, države i regije, vidjećemo kako je pomenuta nepogoda sveprisutna širom svijeta. To je veliki problem. Međutim, bez obzira na to što na prirodu i njene pojave ne možemo uticati u smislu da ih mijenjamo ili spriječimo, možemo se prilagoditi i različitim agrotehničkim mjerama umanjiti štetne efekte suše na gajene kultura. Istovremeno, individualni poljoprivredni proizvođači nemaju tu moć kada su u pitanju veliki tržišni poremećaji, koji uzrokuju nestašicu i poskupljenja inputa. Šta više, ni kompanije poput naše, ali i mnogo veće nemaju tu moć. Tada, to više nije izazov.
U kojoj mjeri ova kriza otežava uvoz sirovina za stočnu hranu i koje su posljedice?
Kompanija Rapić, kao lider u sektoru proizvodnje stočne hrane u BiH, najveći dio sirovina za vlastitu proizvodnju obezbjeđuje sa domaćih oranica. Tradicionalno, veliki broj poljoprivrednih proizvođača svoje žitarice skladišti u našim prihvatnim kapacitetima, te nam u većini slučajeva iste i prodaju na kraju sezone. Pored domaćih sirovina, određen dio se uvozi, i to najčešće iz Srbije koja važi za balkansku žitnicu. Na početku aktuelne krize, čiji se uzroci mogu pripisati udruženim efektima kovid 19 pandemije i specijalne vojne operacije u Ukrajini, bilo je poteškoća oko uvoza. Sve zemlje sa snažnom naturalnom politikom koje vode računa o snabdjevenosti domaćeg stanovništva i prerađivačkih kapaciteta, prvo definišu vlastite potrebe za žitaricama, a ostatak se, onda, stavlja na raspolaganje zainteresovanim stranama. Zahvaljujući posebnim vezama Srpske i BiH sa Srbijom, uvoz sirovina trenutno protiče bez većih poteškoća.
Koji su osnovni razlozi poskupljenja stočne hrane, odnosno poljoprivrednih proizvoda kod nas?
Stočna hrana se proizvodi od žitarica, uz dodatak vitaminsko-mineralnih smješa. Poskupljenje žitarica, na prvom mjestu kukuruza i soje, diriguje povećanje cijena stočne hrane. To je jednostavno tako, kako u našem, tako i u slučajevima svih drugih domaćih i regionalnih fabrika stočne hrane. Istovremeno, žitarice su berzanska roba, na čije formiranje cijena kompanije poput naše, ali i mnogo veće, nemaju skoro nikakav uticaj. U jednom momentu, krajem 2020. godine, najveći svjetski potrošač kukuruza, Kina, pokupovala je značajan dio evropskih i azijskih količina kukuruza. Uz već prisutne efekte kovid pandemije, ogroman rast potražnje za kukuruzom je, prema osnovnom ekonomskom pravilu, doveo i do rasta cijena na globalnom tržištu. Nažalost, prošlogodišnja suša je samo produbila ovu problematiku, čemu su doprinijela i trenutna dešavanja u Ukrajini, kao i poskupljenja osnovnih ratarskih inputa. Smatram kako bismo, u trenutnim uslovima života i poslovanja svi trebali da ponesemo dio tereta zarad opstanka sektora čiji smo dio, ali i nacionalne privrede uopšte. Praktično, to znači odricanje od dijela dobiti kod svih subjekata u lancu vrijednosti, kako bi finalni proizvodi agrarnog sektora još bili cjenovno prihvatljivi krajnjim potrošačima, te, što je još bitnije, ekonomski isplativi poljoprivrednim proizvođačima.
Koliko je ove godine u Srpskoj posijano pšenice i drugih žita?
Prema našim podacima i podacima drugih partnerskih subjekata, pšenice i drugih žita je ove sezone posijano više nego prethodnih godina. Nekoliko je razloga za to. Prije svega, posmatrano sa aspekta agroekoloških uslova, jesenas su postojali idealni uslovi za sjetvu ozimih žitarica. Kukuruz se zbog suše „skidao“ i prije očekivanih rokova, te oslobađao parcele za jesenju sjetvu. Tome je pogodovalo i lijepo jesenje vrijeme, tako da je sjetva organizovana u optimalnim rokovima. Dodatno, na povećanje jesenje sjetve uticala je i nestašica i poskupljenje mineralnih đubriva. Kako žita, za razliku od kukuruza i soje, zahtijevaju značajno manje đubriva, proizvođači su donosili odluke o strukturi sjetve i gajenih kultura i prema tom osnovu. Kukuruz se ove godine gaji na nešto manjoj ukupnoj površini nego lani. Uz prethodno pomenute faktore, određen dio proizvođača je smanjio površine pod kukuruzom i iz straha od ponavljanja suše. Ispostavilo se da je taj strah bio opravdan. U svemu tome, jedina preporuka koju će kompanija Rapić uvijek upućivati prema proizvođačima, a tiče se gajenja žitarica, jeste – povećavajte proizvodnju i stavljajte u funkciju svo raspoloživo obradivo zemljište.
Kad je riječ o pšenici, kakvi su rezultati ovogodišnje žetve i koliko je na prinos uticalo korištenje manjih količina đubriva?
Ovogodišnja žetva žita uspješno je završena u optimalnim rokovima. U Lijevču je žetva započela čak i nešto ranije, zbog izuzetno visokih temperatura u dužem trajanju, koje su dovele do ubrzanog sazrijevanja žita i dovođenja vlage zrna u optimalne vrijednosti. Prinos žitarica je ove godine bio dobar. Tako je prosječan prinos pšenice bio oko šest tona po hektaru. Kada znamo koliko đubriva je u prosjeku dato biljkama, možemo reći kako je ovo veoma dobar prinos.
Kakav je kvalitet?
Zadovoljavajući, s tim da je na početku žetve bilo primjetno značajno više loma zrna, jer sazrijevanje stabljike nije pratilo ubrzano sazrijevanje zrna. Na sreću, kako je žetva odmicala, ova pojava se značajno smanjila. U pogledu odnosa između količine nabavljenog i apliciranog đubriva, te prinosa žitarica, evidentno je da smo imali manje prinose zbog redukcije količina hraniva, ali i upotrebe đubriva sumnjivog porijekla i kvaliteta. Pozitivna pojava u svemu tome je ponovno intenziviranje upotrebe prirodnih đubriva, na prvom mjestu stajnjaka i osoke, što će zasigurno dovesti do djelimične revitalizacije jednog dijela oraničnih površina.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu