Bilo je neophodno „povući ručnu“ na određeni period i zastati, usvojiti nova ponašanja, fizički se distancirati od nekih bliskih osoba, naučiti nove načine komunikacije.

Očekivani rasplet, zajedno sa popuštanjem mjera prevencije, bio bi povratak na staro, na poznato. Međutim, kao što je na početku krize bilo potrebno da se prilagodimo na novu i nepoznatu situaciju, sada se pred nas postavlja još jedan izazov, još jedna faza, povratak u „novu“ svakodnevicu, koja će podrazumijevati drugačije načine ponašanja (stalno nošenje maski, održavanje fizičke distance između ljudi na svim javnim mjestima, pojačana higijena ruku), ali i promjene u ličnosti svakog čovjeka zbog iskustva koje smo prošli.

Pisac Marukami je rekao „Kada izađete iz oluje, nećete biti ista osoba koja je u nju ušla“, i zbog toga je sasvim razumljivo ako tokom ovog perioda ne osjećate prijatne emocije i ne osjećate se spremno za sve ono što smo „jedva čekali“. Jedan od razloga je taj što još nisu u potpunosti ukinute mjere prevencije, jer određena opasnost postoji. Zato možemo da se osjećamo izloženo oboljenju više nego ranije, dok smo bili u izolaciji.

Nekim ljudima odgovaraju nove navike koje su stekli, poput provođenja više vremena s porodicom, rada od kuće, onlajn načini edukacija, više vremena za posvećivanje sebi. Određeni broj ljudi teško podnosi neizvjesnost, a obzirom da još ne možemo sa sigurnošću znati kako će svijet ubuduće da funkcioniše. Ovo, takođe, može biti razlog zbog koga ne osjećamo prijatne emocije u vezi s povratkom u drugačiju svakodnevicu.

Obrizom na znatno drugačiji način funkcionisanja u odnosu na onaj na koji smo navikli, tokom ovog perioda mogli smo sebe i svoje okruženje da sagledamo iz drugog ugla. Ono što možemo da učinimo za sebe jeste da posložimo prioritete, u smislu da uvidimo koje su to stvari u kojima smo uživali tokom perioda izolacije, a koje su zdrave i dobre po nas, i da ih i dalje njegujemo. Takođe, možemo da uvidimo šta je ono što nam nije nedostajalo, bez čega smo mogli da funkcionišemo i da to svrstamo niže na ljestvici prioriteta ili konkretno, prestanemo s takvim aktivnostima.

Na ovaj način bismo mogli ovaj period da posmatramo kao novu šansu da kvalitetnije kreiramo vrijeme za sebe. Takođe, ljudi koji su imali poteškoće s prilagođavanjem, kojima je bilo teško „da se nose“ sa vanrednim okolnostima tokom prethodnih mjeseci, mogu da odluče da potraže pomoć stručnjaka, koji im može pomoći da bolje razumiju sebe i da se osnaže za dalje funkcionisanje.

Jako je bitno da sebi damo vremena za prilagođavanje koliko nam je potrebno. Takođe, važno je da tokom adaptacije na sljedeću fazu postavimo ciljeve koji su u ovom momentu realno ostvarivi, a to znači ni previsoke, čime bismo precijenili sebe, ali ni preniske, kako ne bismo potcijenili sebe.

Teona Pejić, psiholog i praktičar transakcione analize

Pomoć

U Republici Srpskoj su od polovine marta na snazi epidemiološke mjere usljed virusa korona. Na snazi je i ograničeno kretanje. Naš život je promijenjen, nikome više svakodnevica nije ista.

Sa problemima se suočavamo kao i ostatak svijeta. Problem može biti što ne znamo koliko će ovo stanje da traje i to izaziva neizvjesnost. Srpskanfo i Društvo psihologa pokušava dati odgovore na neka pitanja kako bi svakodnevica bila lakša i jednostavnija.

Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu