Industrija je s vremenom postala toliko kompleksna da zahtjeva na stotine dobavljača koji je opslužuju. Baš ta ekonomska mreža odgovara većini država jer podstiče tehnološki razvoj i velike investicije. Oba faktora imaju direktan uticaj na rast BDP, a samim tim i životni standard.Prema istraživačkom radu Towards Automotive, automobilska industrija će obrtati skoro sedam biliona dolara 2032. godine.
Sada se vode globalne bitke ko će imati koji dio tog velikog kolača. Razvoj električnih vozila (EV) je najveća prekretnica u automobilskoj industriji od njenog nastajanja i za sada se Kina iskristalisala kao lider u ovom segmentu. Za samo nekoliko godina distribucije EV po svijetu, izbili su na prvo mjesto izvoznika.
Ovo prestižno mjerilo svi čelnici unutar industrije pomno prate. Glavni razlog je što su oni koji su držali vodeća mjesta u izvozu postavljali standarde dizajna, performansi i funkcionalnosti. To lideru daje prednost u razvoju budućih modela jer imaju povratne informacije od svojih klijenata šta tržište želi u narednom periodu.
Kako su Kinezi za kratko vrijeme izbili na čelo ove seksi rang-liste?
U posljednjih 15 godina kineska vlada i čelnici auto-industrije su odlučili da sav novac uložen u razvoj automobilske industrije ide na EV segment. Gurnuli su all-in na kartu elektrifikacije vozila. Niko na svijetu, osim Ilona Maska i Kineza, nije tako odlučno uletio u ovaj riskantan poduhvat. Sad je lako biti general nakon bitke, ali prije deset godina mnogi su za Maska mislili da je lud što se kači sa automobilskom industrijom? Iako je Kina ekonomski uspješna, a Mask jedan od najuspješnijih preduzetnika svih vremena, korumpirana struktura auto-industrije je stvarala veliku barijeru za ulazak novih igrača u igru.
Moj prijatelj, koji je predstavnik jednog od svjetskih brendova u Srbiji, ima prihod od svakog prodatog automobila od oko 400 evra. Ako vam se čini da je malo, to je ekstremno niska provizija jer je prosječna cijena tih vozila preko 40.000 evra. Dakle, prihod dilera od jednog vozila je manji od jednog procenta vrednosti robe. Teško je naći drugu industriju gdje su marže dilera tako niske. U čemu je trik? Sve se vrti oko postprodaje, gdje i proizvođač i diler vuku veći dio svog profita. Zato je redovan servis kod ovlašćenog dilera neretko duplo skuplji nego kod običnog mehaničara. Prodaja takozvanih OEM (original equipment manufacturer) delova je u srži ovog biznis modela. Ti dijelovi su nekoliko puta skuplji od istih, zamenskih dijelova koje proizvode drugi proizvođači. Ova igranka je napravljena iz jednog razloga: sprječavanje novih proizvođača da uđu u tržišnu utakmicu.
Zapadni automobili, iako skupi, prodaju se po najnižim mogućim maržama i na taj način sprječavaju novu konkurenciju. Novi igrač nema flotu već prodatih kola iz kojih bi putem OEM sistema crpio profit. Ako stavi veću maržu na novi proizvod, nije konkurentan i samim tim nema šansu da osvoji dio tržišta. Zato često prođu decenije a da se na tržištu ne pojavi novi brend automobila. Ovo kartelsko udruživanje, koje nikada nije naišlo na ozbiljan odgovor bilo koje države, decenijama je sprječavalo razvoj EV segmenta industrije. Auta na struju postoje preko jednog veka, ali su OEM i naftni lobi odrađivali svoj posao: status kvo po svaku cijenu.
Glavni naftni lobisti na svijetu su Rusija i Saudijska Arabija. Jasno vam je zašto. Njima ne odgovara razvoj EV jer tu nema mjesta za naftnu industriju. Zbog značaja i veličine naftne industrije oni su aktivniji nego ikad prije. Ekonomski je razumno da svako navodi na svoju vodenicu.
Sve se mijenja kada je Mask uložio u posao sa „Teslom“, dok su ga svi odgovarali baš zbog moći auto-industrije i naftnog lobija. Mislili su da nema šanse jer će samom cijenom odbiti veći dio kupaca. Ali on je krenuo nemogućim putem. U isto vreme Kina odlučuje da ne ulaže u firme koje proizvode kola na benzin i dizel, već samo u ona koje pokreće struja. Tradicionalni auto-brendovi su ignorisali ova dva značajna signala tržišta. Više su novca trošili u kampanjama protiv električnih vozila nego što su se trudili da prigrle novi trend. Plaćali su novinare i medijske kuće da plasiraju lažne izvještaje o performansama „Tesle“, naročito kada je opseg vožnje u pitanju.
Čak je slavni „Njujork tajms“ uhvaćen u laži kada je izbacio lažni izveštaj o performansama „tesle S“. Tu im je Mask doskočio jer je kompjuter unutar auta bilježio svaki detalj vožnje i punjenja probnog vozila. Naime, novinar koji je pokrivao auto-industriju za „Njujork tajms“ nije napunio bateriju do kraja kao što je rekao i išao je dužim putem od onoga koji je prestavio u članku. Ljudi iz „Tesle“ su opravdano bili bijesni jer je bilo jasno da se radi o korupciji i da je neko debelo (čitaj Saudijci) platio da slavni tisak izbaci to đubre od izvještaja. Akcije su pale i Mask se brzo oglasio na Tviteru. „Njujork tajms“ je stao iza laži svog zaposlenog uprkos činjenici da su mnogi drugi vozili „teslu S“ i potvrdili tvrdnje proizvođača o dosegu ovog EV.
Zašto su mnogi spremni da se kompromituju kada su u pitanju ovakve priče? Danas se vidi zašto: zato što ekonomska budućnost čitavih država zavisi od rezultata ove utakmice. U priče koje su minirale razvoj kineskih EV ne moramo ni da ulazimo; imate na hiljade primjera u raznim publikacijama širom svijeta. Mnogo je love u igri, tako da su sve prljave igre dozvoljene.
Pored PR ratova, ključna greška zapadnih država je odbojnost prema razvoju litijumskih rudnika i industrije električnih baterija. Kina je preko deceniju ispred svih u svim segmentima razvoja baterija: od rudnika do reciklaže istrošenih jedinica. Trenutno Kina proizvodi skoro 80% proizvodnje svih litijumskih baterija. Ilustracija koja slijedi jasno govori da će država sve učiniti da zadrži ovu dominaciju. SAD i Evropa kaskaju u ovoj ključnoj industriji iako su u poslednjih par godina promijenili ploču i opredijelili se za razvoj litijumskih rudnika i fabrika za baterije. Bajden i njegova administracija su 2021. godine progurali novu strategiju za razvoj litijumskih potencijala pod nazivom „National Blueprint for Lithium Batteries 2021-2030“. Koga dalje zanima ova tema savjetujem da pročita ovaj detaljni plan. Srž je da SAD ubrzano razvijaju ove kapacitete jer ne žele da zavise od kineskih baterija. Ovaj segment je jedan od ključnih zbog kog su Amerikanci uveli Kini carine od 100% na EV i što se odnosi između dve države zatežu. Moja pretpostavka je da će stvari samo biti gore u godinama koje dolaze, jer je u igri do sada neviđen novac.
U Aziji se čak „Tojota“ predala i odlučila da napravi fabriku za izradu litijumskih baterija. Firma je dugo tražila alternativu električnim vozilima, ali je tržište neumoljivo. Sada im je plan da naprave bateriju koja će imati autonomiju veću od 800 km sa punjačem koji će za dvadesetak minuta napuniti bateriju do 80% kapaciteta.
I Evropa, koja u svemu kaska ovih godina, donijela je European Critical Materials Act. Litijum ovde igra centralnu ulogu jer ovaj akt zahteva da do 2030. godine, minimum 65% svih kritičnih elemenata ne bude uvožen iz trećih zemalja. Tu i Srbija ulazi u igru sa projektom „Jadar“ „Rio Tinta“. Ovo nalazište je jedno od najvećih u Evropi i može da pokrije potrebe za milion vozila godišnje. Skorašnja posjeta nemačkih i evropskih zvaničnika je jasno našoj zemlji dala do znanja da se Srbija smatra unutrašnjim, evropskim snabdjevačem evropskih proizvođača, prenosi Nin.rs.
Protesti i lomljava unutar naše male zemlje su još jedna potvrda koliko je bitno pozicionirati se sad u industriji EV. Razne informacije, među kojima je kamara lažnih, šire se o ovom projektu. Tolika se frka digla da je i „Volstrit džornal“ prije neki dan napisao opširan članak o teorijama zavjere i lažnim vestima vezanim za ovaj projekat. Par meseci su istraživali društvene mreže i prepoznali matricu gdje je „Kremlj igrao ulogu u širenju ovih dezinformacija“. Američki ambasador Hil je bio još eksplicitniji i direktno optužio Ruse da finansiraju protivnike ovog projekta: „Jasno je da je u ovom slučaju Rusija iskoristila priliku da unese razdor između Srbije i Zapada“.
Semafor nam zasad sve govori: 1:0 za Kinu u ovom momentu. Ostaje da vidimo kako će se tek na dalje odvijati i da li će Zapad uspjeti da zavuče neki slobodan šut pod prečku u posljednjem minutu. Da li će uvesti nekog Sinišu Mihajlovića da utjera bombu u rašlje, i to ostaje da se vidi.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu