Ipak, on je poručio da Čudotovotac Nikolaj ima svoju kuću na Tromeđi Manastir Rmanj.
– Srpska tromeđa uoči Nikoljdana izgleda kao izmučena starica, bez ikoga svog, na koju su zaboravila i rođena djeca – naglasio je vladika Sergija, te podsjetio da je na Srpskoj tromeđi, otkako se pamti, Sveti Nikola bio najdraži gost.
On je istakao da se u mnogim pravoslavnim porodicama Nikoljdan iščekivao sa radošću, a vrijedne domaćice nedjeljama prikupljale sve ono ljepše i bolje da bi nikoljdanska trpeza bila što bogatija.

– Tako se čuvao obraz kuće, jer Slava nije svaki dan već jednom u godini, pa se baš na taj dan, na trpezu, iznosilo ono što se inače nikada i ne iznosi, jer to u kuću dođe samo o Nikoljdanu – naglasio je vladika Sergije u svojoj besjedi uoči velikog hrišćanskog praznika Svetog Nikole.
Vladika Sergije je istakao da Sveti Nikola kroz neka sela neće ni proći, jer u njima više ni puta ni domova, ni čeljadi ni stoke, ali je poručio da će “Svečeve suze obrisati zvuci rmanjskih zvona”.
– Dok se ona čuju, svetac će imati svoju kuću na Tromeđi, najstariju kuću u kojoj je on i domaćin i gost, kuću koju on voli i kuću koja njega voli, poštuje i proslavlja. Sveče Božji, Čudotvorče Nikolaje, dobrodošao u svoj Rmanj iz kojeg, znamo, nikad i ne odlaziš – istakao je vladika Sergije.
O Rmnju
Manastir Rmanj u Martin Brodu, posvećen Svetom Nikolaju Mirlikijskom, podignut je 1443. godine. Pripisuje se kao zadužbina Katarine Branković – kćeri Đurđa Brankovića i supruzi Urliha Drugog Celjskog. Početkom 17. vijeka manastir postaje duhovni i administrativni centar, a ujedno i sjedište dabrobosanskih mitropolita, za punih 110 godina.

Mitropolit Teodor je 1615. godine iz Rmnja osnovao prvu srpsku bogoslovsku školu – bogosloviju u manastiru Krki. U Rmnju je radila i ikonopisna škola, a u njemu su prepisivane sveštene i bogoslužbene knjige.
U više navrata Turci su manastir rušili i palili, a monasi, koji nisu mučenički stradali, izbjegli su u Austro-ugarsku i tamo osnovali manastir Lepavinu i obnovili manastir Marču.
Za vrijeme bosansko-hercegovačkog ustanka bio je sjedište vlade vojske Goluba Babića. U istom manastiru održana je i Prva Srpska skupština pod predsjedavanjem Goluba Babića.
Na Veliki Četvrtak 1944. godine manastir su bombardovali Nijemci i porušili ga do temelja i tom prilikom uništene su dragocjene freske kojima je bio oslikan.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu