Lijepo je što su se u ovim vanrednim uslovima, mnogi od nas konačno osvijestili i shvatili da su porodica i zdravlje ono najvažnije što imamo. Istovremeno, zatvoreni marketi i butici, vratili su nas prirodi i poljoprivredi.
Sjetili su se mnogi, da negdje imaju zapušteni komad zemlje koji će dobro doći u ovim teškim vremenima, baštu koju bi valjalo posijati sada, kada svaki odlazak u prodavnicu predstavlja pravo mučenje uz punu “ratnu opremu”.
Ovih dana sa svih strana možemo čuti jedinstvenu poruku: okrenimo se proizvodnji vlastite hrane jer niko ne može garantovati kakvi će uslovi uskoro biti na stranom tržištu. Uzmimo motiku u ruku, savjetuju nas, dijele čak i podsticaje proljećna sjetva još nije završena.
Potvrdilo se opet da bez domaće poljoprivrede neće biti dovoljno hrane, neće biti kvalitetnog povrća i voća za sve, a kod nas su nažalost, hektari plodnog zemljišta ostali neobrađeni.
Poljoprivrednika smo se tek sada sjetili kada je glad pokucala na vrata, a gdje su mudre glave bile kada su oni tražili podršku i podsticaje, kada su nam pokušavali objasniti da se protiv uvoznog lobija ne mogu boriti, da će propasti.
Iz svakog zla izađe nešto dobro, pa možda i sada naši proizvođači isplivaju u društvu na mjesto koje zaslužuju. Još važnije od svega je da ih ne zaboravimo i nastavimo po starom, kada sve ovo jednom prođe.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu