Na današnji dan proslavlja se uspomena na Hristovo krštenje na rijeci Jordan i javljanje Boga u obliku goluba i glasa: “Ovo je Sin moj i Njega poslušajte”.
Na Bogojavljenje, 19. januara, završavaju se nekršteni dani.
Na današnji dan u svim crkvama i hramovima osvećuje se voda. To je svečani obred kojem, skoro redovno, prisustvuje mnoštvo naroda, koji osvećenu vodu nose svojim domovima, jer se ta Sveta Vodica – Bogojavljenska, čuva u svakom domu preko cijele godine kao velika svetinja, a koristi se samo u velikoj nuždi (bolesti, uznemiravanje od strane zlih duhova). Svećenjem vode priziva se Duh sveti koji običnu vodu pretvara u svijetu.
U nekim našim krajevima običaj je da sveštenik sam raznosi Bogojavljensku vodicu po domovima vjernika.
Osvećena voda je “voda života” i kao takva konzumira se sa velikom verom i može da uradi nemoguće.
Sveta voda se može piti ili sa njom se može škropiti (osoba ili prostorija, predmet i td.). Na taj način blagoslov svete vode prelazi na nas i u nas.
Vjernik se mora posebno pripremiti za ovaj čin ispijanja vode: post na Krstovdan je jedna od priprema kao i molitva na usnama, ali i u mislima.
Sa kojom molitvom treba popiti svetu vodu?
“Gospode Bože moj, pomiluj me grešnog!” molitva je nad molitvama, koja može da se izgovara u trenucima ispijanja svete vode, ali najvažnije je iskreno pokajanje i vjera u moć svete vode.
Bogojavljenska voda nije kvarljiva i u kući može stajati koliko god hoćete, međutim ona neće imati nikakvu moć ako je čuvate u nekoj flaši.
Kada vam je dan loš iz bilo kog razloga, popijte gutljaj vode ili se njom umijte. Uz iskrenu vjeru sveta voda može samo da pomogne.
Šta se radi sa bogojavljenskom vodicom od prošle godine?
Sveta Vodica, naročito ona Bogojavljenska (koju narod uglavnom i nosi svojim domovima), može se čuvati neograničeno vrijeme. Ma koliko je dugo čuvali, ona ne gubi svoju osvećujuću blagodat niti postaje podložna kvarenju. Ima u narodu porodica koje Bogojavljensku vodicu čuvaju po trideset i više godina, s tim što svake godine, od nove vodice, kada je donesu iz crkve, pomalo dodaju u flašu u kojoj drže staru vodicu.
No, glavno pitanje je “nakon jedne godine, kada stigne nova vodica, šta da se radi sa starom?” Odgovor na to pitanje, u crkvenim knjigama ne piše, niti ima bilo kakvo pisano naređenje u vezi toga. Ali zato postoji narodno predanje i običaj kojeg je Crkva prećutno usvojila, te je isti stekao predanjsku vrijednost, kao i mnoge druge stvari koje se putem predanja u Crkvi čuvaju.
Dakle, po tom narodnom predanju, a sada i crkvenom predanju, ukoliko se sva količina Bogojavljenske Vodice ne utroši pobožno u toku godine, onda se taj ostatak, kada stigne nova vodica, sipa u bunar, u reku ili u cvijeće. U svakom slučaju tamo gdje se neće izložiti gaženju i obesvećenju. piše Kurir.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu