Doduše, stvar je malo manje spiritualna nego u njihovoj otadžbini. Ovdje se radi o konkretnim gudama koje su prethodno poslate u vječna lovišta, potom istranžirane, usoljene, odležale svoje u salamuri, onda obješene u pušnicama širom Srbije da im vatra i vazduh ispiju i posljednji ostatak njihove svinjske duše, Bog da im je prosti. (Izvinjavam se ljubiteljima životinja, ali prokletstvo novinarskog posla podrazumijeva i opise ovakvih pokolja i stratišta.)
I evo ih sada u svim mogućim alotropskim modifikacijama slanini, pršuti, suvim rebrima, kobasicama, švargli, kolenicama, čvarcima, masti… izložene na stotinama tezgi jedinstvene manifestacije koja je učinila svjetski poznatim ovo banatsko selo. Slaninijada, 32. po redu.
A počela je kao hir čuvenog srpskog ega koji ne bira čime će se naduvati. Znate ono, čije je ljepše, bolje, brže, veće, slađe, bogatije… Pa kad sve to može sa kućama, kolima, imanjem, ženama, novčanicima pa i, da prostite, s onom stvari, zašto ne bi moglo i sa slaninom.
Onda je jedne januarske noći 1987. godine grupa mještana – pošteno zarakijana u jednoj ovdašnjoj kafani – nakon što nikako nisu mogli da se slože ko od njih pravi najbolju slaninu, odlučila da se ta stvar provjeri u javnom nadmetanju. I tako se rodila Slaninijada koja je dovela u Kačarevo nekoliko stotina proizvođača mesnih prerađevina od svinja, s akcentom na njenom veličanstvu – slanini.
Da su mogli da pretpostave kako će im ove godine prva mjesta uzeti Ere, a ubjedljivo najviše proizvoda prodati Crnogorci, to jest cetinjska porodična manufaktura Paović pred čijim štandom se otegao dugačak red za komade čuvenog njeguškog pršuta, možda bi ideju o takmičenju pustili da izađe kroz kafanska vrata zajedno sa duvanskim dimom. Šala kraju, nema surevnjivosti kod dobrih kačarevskih domaćina, svi su dobrodošli na njihovu svečanost, i kao takmičari i kao prodavci i kao gosti.
Svašta vidimo i saznajemo u šetnji kroz mirišljavo carstvo svinjskih specijaliteta i majstora iza tezgi. Od Vidoja Zečevića naučismo da je za vrhunsku slaninu najbolja starija svinja koja se više ne prasi, one mlade su pune vode. Od Novaka Matića iz Kovilja da je caka u soljenju i četiri nedjelje ležanja u salamuri. Mirjana Đurđev iz Uljme je patentirala namaz od čvaraka sa jabukama, dok nam atrakcija manifestacije, korpulentni Đorđe Ljubičić iz Gardinovaca, šeretski objašnjava poreklo divnih “porebruša” na njegovom štandu: “Bila je ovo majka svih prasića u selu Bačinci. Kad smo je zaklali, pola sela je plakalo!”
Naravno, svačija slanina je najbolja i neponovljiva, nudi se u tankim šnitevima sa drvenih pladnjeva, mami mirisom, bojom, jedna pored druge ona prošarana zvana “adidas” i ona bijela – zvana sapunjara, dimljena, barena, hamburška… raznih cena i geografskog porekla. Naime, ocjenjuju se domaća i zanatska slanina, prva je proizvod individualnih proizvođača, a druga podrazumijeva zanatske mesarske radnje. U prvoj kategoriji ove godine prvo mesto uzeo je Nikola Brković iz Kačera kod Užica, za najbolju zanatsku slaninu proglašena je ona mesare “Todorić” iz Nikojevića kod Sirogojna, a vlasnik Mileta Todorić kratko kaže da je poenta da “slanina sazri”, a to znači da kalira od 40 do 60 odsto. Na sopstvenom primeru demonstrira dijetalne potencijale slanine: “Smršao sam 35 kilograma jedući slaninu, ali bez hljeba. Kad sam uradio laboratorijske analize, svi rezultati su bili savršeni!”
Ipak, ne pokušavajte ovo sami kod kuće, bez obzira što će vas mnogi znalci ubjeđivati u magične moći slanine. Slanina je, kažu, nepravedno optužena kao jedan od krivaca za holesterol, a ona od mangulice se upravo preporučuje da bi se podigao dobri holesterol, piše Blic.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu