Ovo izdanje na 850 stranica, koje u tvrdom povezu donosi sve priče jedinog srpskog nobelovca sabrane u jednoj knjizi, od jula prošle godine, za svega 10 mjeseci, rasprodala je tri izdanja.
Od 1920. do kraja života, za više od pola vijeka svog plodnog stvaralačkog rada, Andrić je napisao više od 100 priča koje se mogu uvrstiti u svaku antologiju svijetske priče.
Majstor kratke prozne forme, samo naizgled tradicionalan u naraciji i stilu pripovedanja, Andrić zapravo pripada onim velikanima savremene svjetske priče koji se uvijek čitaju sa novim uzbuđenjem, lako i u dahu. Bilo da pripovijeda o Srbima, Hrvatima, Muslimanima, Turcima ili Jevrejima, o ženama, gradovima ili fratrima, o neobičnim likovima koje je upoznao ili zamislio u Sarajevu, Višegradu ili Beogradu, Andrić sa neodoljivom ironijom, prepoznatljivim i jedinstvenim stilom uspijeva u svojim pričama da čitaoca uvijek iznova, kako je sam umio da kaže, „iznenadi nečim poznatim“.
U govoru pod nazivom „O priči i pričanju“, koji je održao prilikom primanja Nobelove nagrade u Stokholmu 1961. godine, Andrić je sam sublimirao svoj pripovjedački kredo.
Pripovjedač možda priča sam sebi svoju priču, kao dijete koje pjeva u mraku da bi zavaralo svoj strah? Ili je cilj toga pričanja da nam osvijetli, bar malo, tamne puteve na koje nas često život baca, i da nam o tom životu, koji živimo ali koji ne vidimo i ne razumijemo uvijek, kaže nešto više nego što mi, u svojoj slabosti, možemo da saznamo i shvatimo – rekao je slavni srpski nobelovac na temu svog pisanja.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu