Kujundžićeva bista, zajedno sa spomenikom partizanki i partizanu, srušena je u rijeku Neretvu početkom devedesetih godina nakon promjene vlasti i pada socijalizma.
Ova bista je nestala devedesetih, zli ljudi su je bacili u Neretvu, kao i spomenik partizanke i partizana. Al’ ne da se naš Maksim! Našli smo je u jutarnjim satima u blizini našeg smještaja, na obali Neretve. Bistu ćemo vratiti na njeno mjesto, mjesto koje je odredio drug Tito – rekao je Adi Macić, vlasnik Hostela Konjic, ispod kojeg je pronađena bista, prenosi Patria.
Macić je dodao kako će sve učiniti da se bista ponovo vrati na staro mjesto.
– Želim da bude na svom starom mjestu pred Društvenim domom”, kazao je Macić.
Maksim Kujundžić rođen je 1923. godine u Čelebićima kod Konjica u zemljoradničkoj porodici. Završio je osnovnu školu, a zatim se bavio zemljoradnjom.
U narodnooslobodilačku borbu je stupio s osamnaest godina, decembra 1941. godine. Od prvih dana dolaska u Konjički bataljon istakao se hrabrošću i ubrzo postao bombaš.
U avgustu 1942. godine njegov bataljon je ušao u sastav novoformirane 10. hercegovačke NOU brigade. Kao komandir čete ove brigade, bio je primjer hrabrosti i snalažljivosti. U borbi na Otočcu prvi je upao u željezničku stanicu, bacio bombe i zarobio nekoliko neprijateljskih vojnika. Na Golešu je sa svojom desetinom ubio šest Nijemaca i zarobio puškomitraljez.
U borbi za oslobođenje Jajca sam je ubio sedam ustaša i tri živa uhvatio. Decembra 1942. godine, u borbama za oslobođenje Prozora, Nevesinja i u napadima na neprijatelja na Parinu istakao se velikim podvizima. U napadu na Prozor uništio je, prve noći, bunker, isjekavši žicu i bacivši bombu u njega. Druge noći je, kao voda bombaške grupe, upao u grad i zauzeo utvrđenu zgradu, zarobivši sedam Italijana i teški mitraljez. U borbama na Parinu, njegovom zaslugom je uništena cijela neprijateljska baterija topova s poslugom.
U borbama protiv Nijemaca na Ravnom, kod Gacka, u vrijeme V neprijateljske ofanzive, njegovi smjeli podvizi uvrstili su ga među najbolje borce brigade. Tada je, kada mu je nestalo municije, sačekao na šumskoj stazi Nijemce u zaklonu s praznom puškom. Posljednjeg iz grupe od četvorice je udario kundakom po glavi, oteo mu mašinku i odmah ubio ostalu trojicu, dobro se snabdjevši municijom.
U jesen 1943. godine postavljen je za zamjenika komandanta bataljona, a nešto kasnije za komandanta Omladinskog bataljona u 29. hercegovačkoj diviziji.
Početkom novembra 1944. godine, u Zaboranima kod Nevesinja, poginuo je braneći odstupnicu svom bataljonu u borbi s Nijemcima.
Narodnim herojem proglašen je 20. decembra 1951. godine.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu