Dugogodišnji zavisnički “staž” ostavio je traga na licu ove mlade žene koja djeluje bar deset godina starije, izmučena je i ispijena, s crnim i okrnjenim zubima.
Glupa radoznalost
U kandže droge Ivana je upala na drugoj godini studija, a do tada, tvrdi, ni cigaretu nije zapalila. Živjela je sa majkom, oca jedva da je viđala. Ponovo se oženio i dobio djecu, kćerka iz prvog braka jednostavno ga nije zanimala.
Mama i ja imale smo lijep odnos, ali heroin je i to uništio – s tugom u glasu govori Ivana, koja je, kao i većina zavisnika, drogu probala iz radoznalosti.
– Ponudili su me na nekoj žurki, ušmrkavalo se s folije i mislila sam, nije igla, nema šanse da se navučem. U početku je bilo super, jedva sam čekala vikend da se nađem s društvom pa da “folijamo”. Kako je vrijeme odmicalo, trebalo mi je sve češće i više. Pare za to nisam imala, ali imala sam dilera kojem sam se sviđala, i tako, malo pomalo, tonula sam u tešku zavisnost – prisjeća se.
Šmrkanje više “nije radilo”
Ivanina majka brzo je shvatila da s njenom kćerkom nešto nije u redu. Počela je da je provjerava i kontroliše, ali trebalo joj je dosta vremena da je uhvati na djelu.
– Pazila sam, naravno, da mi među stvarima ne pronađe nešto što bi me odalo. I da, redovno sam davala ispite, ko je mogao pomisliti da sam prije svakog polaganja ušmrkavala heroin kao sumanuta – priča Ivana, čiji je pakao postao još mračniji i dublji kada je poslije nekoliko godina “folijanja” morala da pređe na iglu jer je “šmrkanje nije radilo”.
Liječenje i brljanje
– E, tada je mama konačno shvatila. A to i nije bilo tako teško, jer su mi vene stravično propadale, već poslije dvije godine nisam više imala gdje da se bodem. U to vrijeme bila sam u ozbiljnoj vezi s jedinim muškarcem kojem je bilo zaista stalo do mene. On i mama ubijedili su me da odem na liječenje i prošla sam mučnu detoksikaciju, očistila sam se od otrova koji mi je bukvalno “pojeo” tijelo i dušu. I taman kad sam pomislila da ću početi da živim normalno, na odjeljenju sam upoznala momka koji se takođe skidao s heroina… Napustila sam odanog požrtvovanog čovjeka koji mi je skidao zvijezde s neba i ušla u vezu s nestabilnim, prevrtljivim narkomanom, u kojeg sam se zaljubila do ušiju. S njim sam ostala u drugom stanju i odlučila sam da, uprkos svemu, rodim tu bebu. Za mene je to bilo dijete ljubavi, simbol novog početka, bože, kako sam bila glupa i naivna! Tada sam uveliko uzimala metadon koji je dozvoljen u trudnoći, malo su mi smanjili dozu, bila sam mirna i srećna. Međutim, poslije mog porođaja on se vratio heroinu, a ja svojoj majci koja je bez riječi prihvatila zabludjelu kćerku i njeno dijete.
Užasna majka
Ivana tvrdi da više nikada nije uzela drogu, ali priznaje da joj je trebalo mnogo vremena da bude, makar približno, ona stara.
– Bila sam užasna majka, neodgovorna i nesnađena. Nervozna, depresivna… Bebac mi je u tom mom ličnom haosu bio najvažniji, ali jednostavno nisam umjela sa njim. A onda sam se još i zaljubila, ovdje u bolnici, gdje dolazim po terapiju. Momak trenira borilačke vještine i liječi se, kao i ja, od teške heroinske zavisnosti.
Ivanina nova veza u početku je bila vrlo burna, prepuna nasilja i ljubomornih scena, u nekoliko navrata intervenisala je i policija.
Zbog neodgovornosti sam izgubila starateljstvo
– Mama to više nije mogla da gleda i zatražila je starateljtsvo nad mojim sinom. Nisam htjela da dozvolim da mi dijete, pored žive majke, raste uz baku, ali posljednju riječ dali su stručnjaci Centra za socijalni rad, koji su procijenili da nisam u stanju da se brinem o svom djetetu, da nemam posao i stan, da sam nestabilna, sklona problematičnim vezama. Takvo okruženje nije adekvatno za dijete od godinu dana, koliko je moj sin imao kada mu je baka postala mama. To me je užasno pogodilo, mada sam u dubini duše znala da je to, bar tada, bilo najbolje za moje dijete. I dobro sam se zamislila… Šta bi trebalo da učinim da bih vratila svog sina? Kako da se promijenim?
Sudar sa stvarnim svijetom
Danas, poslije sedam godina, Ivana je još na metadonu i može se reći da je, uprkos padovima, depresiji, čak i pokušaju samoubistva, stabilnija i zrelija. O povratku drogama nema ni govora, došlo je vrijeme da se skida sa lijekova mada je to još “na dugačkom štapu”. Sin je i dalje kod njene majke, to je sada veliki dječak koji još ne shvata kakvi to problemi muče mamu, ali dobra vijest je to što provode dosta vremena zajedno i vrlo su bliski. Ivana smatra da je dovoljno zrela i jaka da se brine o svom djetetu i očajnički želi da ga uzme kod sebe, ali nema posao, iako se godinama javlja na sve moguće konkurse.
– Moja profesorska diploma nikome ne treba, ne mogu da dobijem ni posao čistačice, tu su potrebne jake, zdrave žene, šta će im ovakva kao ja – nemoćno širi ruke Ivana koja je u međuvremenu uplovila u brak s onim istim momkom koji ju je svojevremeno tukao, ali je sada, kako tvrdi, drugi čovjek. I on je još uvijek na supstitucionoj terapiji, bodre se međusobno i zajedno odlaze po lijekove na Kliniku, krpe nekako kraj s krajem novcem koji on zaradi na gradilištima, mada im dosta pomažu njegov otac i Ivanina majka.
– To se zove život od danas do sutra. Nije lako osvrnuti se unazad i shvatiti da su ti pola života pojeli skakavci, da nisi na početku, već daleko iza crte. Ali, niko ti ne može oduzeti nadu da će se nešto promijeniti, da će biti bolje i da si sposoban da se vratiš. Dokazaću da to mogu, prije svega zbog svog djeteta – zaključuje Ivana R.
(Blic)
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu