Takođe je i laureat međunarodnih, svesaveznih i sverusijskih takmičenja, kao i dobitnik Srebrnog diska za izuzetna dostignuća u umjetnosti u oblasti harmonike, čiji je osnivač Ruska akademija muzike Gnjesinih i Grand fondacije „Ruska izvođačka umjetnost“ iz Moskve.
Romanko je izuzetno popularan u Rusiji i zemljama u inostranstvu gdje već dugi niz godina nastupa i priređuje koncertne turneje.
Muzikom sam počeo da se bavim veoma rano. Sklonost ka ovoj vrsti umjetnosti počeo sam da pokazujem još u vrtiću. Sjećam se da sam u ranom uzrastu svirao na bubnjevima i imao izražen osjećaj za ritam, a poznato je da upravo ritam i osjećaj u muzici ima jednu od najvažnijih uloga. Kasnije sam počeo da sviram na dijatonskoj harmonici popularne pjesme, bez nota, po sluhu. Tada su govorili za mene da sam čudo od djeteta – priča Romanko.
Prvu harmoniku, kaže on, kupio mu je otac koji je rudar.
– Kako je bila mala, nakon izvjesnog vremena stvorila se potreba za većim instrumentom, pa su me roditelji upisali u muzičku školu. Tu sam naučio da sviram harmoniku – akordeon – sjeća se Romanko.
Poslije 1983. godine kada je pobijedio na jednom od najpriznatijih festivala harmonike u Klingentalu u Njemačkoj, uslijedili su koncerti i turneje širom svijeta.
– Veoma mi je interesantno da putujem, a radim i kao profesor na Uralskom državnom konzervatorijumu „M. P. Musorgski“ i bavim se koncertnom djelatnošću. Ove godine sam svirao i u Kini, Njemačkoj, Rusiji – Moskvi, Engleskoj, Poljskoj, Francuskoj – rekao je Romanko.
Kako je često jedan od članova žirija na raznim muzičkim takmičenjima i festivalima u svijetu, pa i u RS, u Ugljeviku, ističe da je u prilici da čuje „mlade umjetnike koji su muzikalni, ali nerijetko imaju problema sa ritmom“.
– Ove godine sam mnogo putovao i radio i kao član žirija na brojnim festivalima, pa zbog toga smatram da mogu da ocjenjujem i upoređujem festivale. Muzičari koji učestvuju na takmičenju harmonika u Ugljeviku imaju visok nivo izvođenja. Gdje god sam bio u svijetu, žiri je u cjelosti, i ja među njima, znao da sa prostora bivše Jugoslavije uvijek dolaze kvalitetni muzičari. Govoreći iz tog ugla raduje me što se na prostoru RS i Ugljevika vidi visok nivo predavanja i ima dosta mladih koji sviraju harmoniku, pa čak i djevojke. Mnogi od njih sviraju na skupim i kvalitetnim instrumentima i posjeduju izuzetnu tehniku. Zahvaljujući ovakvim festivalima takmičari dobijaju priliku da slušajući jedni druge napreduju i povećavaju nivo znanja i izvođenja na harmonici – smatra Romanko.
Za njega kritičari kažu da je „fenomenalan izvođač obdaren jedinstvenim talentom improvizacije, koji oživljava izgubljenu tradiciju improvizacije na sceni koju je prvi put u istoriji uveo u sferu muzike za harmoniku“.
Romanko je autor transkripcija i metodičkih radova o problemima i tehnikama sviranja na harmonici. Snimio je šest CD-ova i ploča za radio i televiziju. Romanko je dao značajan doprinos razvoju Uralske škole sviranja na narodnim instrumentima. U toku višegodišnjeg rada na Uralskom državnom konzervatorijumu „M. V. P. Musorski“ imao je više od 40 studenata, koji su u periodu od 2014. do 2017. godine proglašeni laureatima takmičenja.
Srbi i Rusi su jedan narod
– Mnogo me interesuje istorija i upravo zato znam da srpski i ruski narod imaju mnogo toga zajedničkog. Dolaskom na prostor Republike Srpske to sam samo potvrdio. Primjetio sam brojne natpise na ćirilici i mogao sam da ih razumijem. To govori da smo veoma bliski i da smo kao jedan narod. Kada bih u RS proveo mjesec dana vjerujem da bih razumio i propričao srpski jezik – rekao je Viktor Romanko.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu