Ona je 45 godina kasnije prvi put javno ispričala šta joj se dogodilo i poslala jaku poruku svim ženama.
– Ponudio mi je prevoz do kuće kada sam se vraćala iz škole. Sa punim povjerenjem sam sela sa njim u auto, ne sluteći šta će se dogoditi. Iznenada se put do kuće pretvorio u neki sasvim nepoznati pravac. Kada sam to shvatila, udario me je u glavu, odveo u napuštenu kuću i tamo se iživljavao satima nada mnom. Poslije me je gurnuo u svoj auto i odvezao do kuće gdje me je majka čekala brinući se gdje sam do tada jer sam kasnila iz škole – kaže Jelica za Telegraf.
Ugledavši svoju kćerku, majka je istrčala na kapiju, a silovatelj je Jeličinoj majci ispričao da je on nju u stvari spasio da ne skoči sa mosta i ne ubije se zbog nesrećne ljubavi.
Jelica je prećutala, nije mogla da kaže majci šta se desilo. Slučaj nije prijavila policiji. Njena majka se još i zahvalila silovatelju što joj je spasio kćerku, ne sluteći da je silovao. Ona je nakon toliko godina od tog incidenta napokon odlučila da o tome progovori, te je javno iznijela trenutke koji su na njen život ostavile posljedice do te mjere da često posjećuje psihologa.
Smogla je snage da podijeli sa nama najdublje emocije, strah, traumu koju je doživjela, savjetujući današnju omladinu kako da prepozna nasilnika ili silovatelja, koji je njihov psihološki profil i na koji način se izboriti sa takvom osobom.
Na pitanje koji trenutak je bio najteži i najbolniji za nju, Jelica je rekla:
– Upravo taj trenutak susreta sa majkom mi je bio najteži jer sam htjela da joj kažem. Ali i dan-danas imam prepreku da pričam o tome. Majka je mislila da ja patim zbog neke ljubavi, plakala je zajedno sa mnom. Ona je bila divna žena, ali nešto je tu falilo. Nisam imala snage da pričam o tome, nisam joj se nikada povjerila. Bila je bolesna i nisam htjela da je opterećujem time. Zbog toga sam ja sa svojim kćerkama nastojala na drugarskom odnosu. Mogle su slobodno da mi se povjere za šta god. One su sada izgrađene kao ličnosti, imaju svoju djecu i ja sam ponosna baka – priča Jelica i dodaje:
– Ni danas nemam potpuno povjerenje ni u jednog muškarca. Poslije par godina sam vidjela umrlicu tog čovjeka koji me je silovao i bilo mi je drago da je njegovo ime na njoj. Ja se nisam udala za tadašnjeg momka koji je bio njegov brat. To je za mene bila nemoguća misija jer mi se to dogodilo.
– Godinama sam mislila da sam frigidna, do trenutka dok nisam upoznala čovjeka po imenu Zoran koji mi je pomogao da to prevaziđem. On je od mene napravio ono što sam danas. Jaku ženu koja ima samopouzdanje. Imao je strpljenje za mene, umio je da me razume, da me shvati – rekla je Jelica Stanković, prenosi Telegraf.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu