Prije neku godinu kod nas još ne biješe “Zakona protiv nasilja u porodici”, tada su velike bračne sporove riješavala seoska “Mirovna vijeća” sastavljena od najuglednijih seljana domaćina kao pravi sudovi… Tako biješe i u našem selu sa one strane Južne Morave. U tom podplaninskom selu Mile je imao svoju vodenicu i malu bašticu pored nje. Često bi u vodenici zanoćio, na priručni ležaj uz naćve za brašno, a kada bi seljani iz okolnih planinskih zaseoka donijeli ono malo pšenice ili kukuruza na meljanje on bi se budio uz često prozevanje i skidanje brašna sa lica… Jednom tako on zanoći u vodenicu, ali ga pomeljari rano probudiše. Ustade nekako nevoljno i usluži ih na brzinu i ne htjede nazad u hladnu postelju kad je dan uveliko poodmakao, te on kozjim puteljkom duž potoka krenu kući. Stiže kući, i sasvim slučajno zastade u hodniku pred svoju spavaću sobu. Iznutra su se jasno čuli ženski strastveni krici i duboka uzdisanja iz ljubavnog zanosa… On nečujno otvori vrata i tad ugleda, ispod jorgana, u krevetu dvije odrasle figure u silnom vođenu ljubavi… Njemu se smrče pred očima, zar njegova žena da ga prevari sa komšijom, dok on tamo rmba i smrzava se u vodenici. Krv mu jurnula u glavu, mozak zastao, a srce bi da iskoči od ljubomore. Vrati se nazad u avliju i onako bijesan uzede jedan od bagremovih kočića koje je ranije pripremio za podizanje paradjza u baštici kraj vodenice… Nije znao gdje i kako udara po ono dvoje u ljubavnom zanosu… Oni vrište od bolova a on zapjenio i ništa ne vidi i ne čuje, samo udara, li udara… U jednom momentu, kako je kasnije pričao sam na sudu,”proradi mu mozak” da ih na mrtvo ne ubije, te stade i onako bijesan izadje na veradu svoje starije kućice, duboko uzdahnu i zapali cigaretu i sjede na prvi stepenik. Zapali prije toka zamotani duvan drhtavim rukama u novinskoj ‘artiji, nebi li se nekako smirio… Nije povukao ni dva dima iz cigarete kad se na ulaznoj kapijici u dvorištu pojavi njegova žena noseći neke namirnice, u kesama, iz obližnje seoske prodavnice. On protrlja oči… “Kaži dragička”, zacvrkuta njegova žena. “Dragička” jedva odvali on. “Došao ti brat iz Švedske i doveo suprugu Elizabet, da vidi nas i naše običaje”, dodade žena. Mile se jako šljepnu rukom po čelu: “Pa ja sam tukao rođenog brata i snaju, a ja mislio tamo da si može biti ti tamo u krevetu i neki tvoj” grlo mu suvo, jezik zapleo i on ne dovrši rečenicu. Istog dana Miletov brat sav bijesan se sa snajom vrati u Švedsku, ali prije toga ovlasti jednog uglednog leskovačkog advokata dole u varoši da ovaj podigne tužbu protiv svoga brata Mileta “za nanošenje fizičkog i duševnog bola”. Nađoše se na sudu, Mile bulji u patos drhtavim rukama gužva kapu, a brat iz Švedske ga prezrivo strijelja očima. Njegovoj Elizabeti sve to nikako nije bilo jasno, pa pita sudiju na jedva razumljivom srpskom jeziku: “Kakvi su to vaši običaji, ljudi ne smiju da se vole, da vode ljubav, zašto ih čekaju batine?”, upitala je ona. Mile se na sudu nevješto branio greškom da je mislio da ga žena vara… Ona tada uvrijeđena na sudu izjavi “da Mileta napušta zbog planiranog nasilja” i stvarno pokupi dječicu sa sobom i nešto malo ličnih stvari i ode kod svojih roditelja u susjedno selu. Pravi Sud bi Mileta bar novčano kaznio ili na dvije godine “apse” zbog nasilja u porodici, iz nehata, piše Telegraf.
Miletov pobratim što ispriča ovu navodno stvarnu priču, kune se uz čašu “gratis rakije” koju su mu drugovi platili, u zadimljenoj kafanici – “Da je za sve kriv uvozni paradajz iz susjedne zemlje, jer je naš paradjz te godine baš lijepo rodio i “tražio” je poveće bagremove kočiće. Ali je Mile odustao na nagovor tog pobratima da koćiće za paradjz, u bašti kraj vodenice, postavi zbog preniske cijene paradajza na pijaci i da nije bilo kočića u dvorištu Mile bi i danas imao i brata i ženu.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu