Nakon što se udala za svog muža Saoa 1953. godine, na putu prema njegovoj domovini otkrila je da je on zapravo burmanski princ, Saopha, vladar Šan države Hsipav.
Dok su se približavali luci Rangun, mogli su da vide gomilu ljudi na obali sa transparentima i lijepom odjećom, kako bacaju cvijeće u vodu, sviraju muzičke instrumente i mašu.
U Burmi, njihov zajednički život bio je ispunjen dobrotvornim radom i trudom da poboljšaju živote lokalnog stanovništva.
Titula Saopha („Gospodar nebesa“) bila je feudalna titula prenijeta na Sao, dajući mu suverenitet nad državom Hsipav – istorijski jednom od najvažnijih nezavisnih država Šan.
Iako je ostao feudalni vladar, Sao je vjerovao u slobodu govora i jednakost i koristio je svoj uticaj i bogatstvo da poboljša živote stanovnika svoje zemlje.
Sao je svoje bogatstvo i uticaj koristio za dobrobit naroda, dok se Inge, sada poznata kao Sao Takosandi, angažovala na humanitarnim projektima. Imali su dvije kćerke, Majari i Kenari, i živjeli su u miru i blagostanju.
Burma koju Inge opisuje u deceniji nakon njenog dolaska bila je raj plodnosti i bogatstva. Britanci su se odrekli kontrole 1947. godine, a vojna vlada je preuzela kontrolu tek 1962.
Burma je bila jedan od najvećih proizvođača pirinča na svijetu „mogli ste da granu narandže stavite u zemlju i za tri godine ona je urodila plodom . Bilo je nevjerovatno, sve je raslo”.
Ona se prisjeća kako njen muž Sao nije želio ništa više u životu nego da pronađe način da pomogne svom narodu – poklanjajući svoja pirinčana polja mještanima, kupujući traktore i postavljajući eksperimentalne usjeve ananasa, kafe, đumbir, soje i citrusa.
Međutim, 1962. godine, sve se promijenilo kada je general Ne Vin izveo državni udar, svrgnuvši feudalne vladare.
Sao je uhapšen, a Inge i njihove kćerke su provele dvije godine u kućnom pritvoru prije nego što su uspjeli da se vrate u Austriju. Tek mnogo kasnije, Inge je saznala da je njen muž ubijen ubrzo nakon hapšenja.
Inge se kasnije preselila u Ameriku, gdje je nastavila da se bori za prava burmanskih manjina, posebno naroda Šan, zbog čega je 2000. godine nagrađena Međunarodnom nagradom UN za ljudska prava.
Njena priča je ovjekovječena u filmu “Sumrak nad Burmom”, prenosi Alo.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu