Međutim, problem je što ni trenutnu prosječnu platu od 1.400 KM ne prima ni polovina građana u Srpskoj, pa da li je onda moguće očekivati prosječnu platu od 2.000 maraka za dvije godine, navodi BN.
I dok svi pričaju o famoznoj prosječnoj plati, niko konkretno ne objašnjava kako se zapravo dolazi do iznosa prosječne plate. Ekonomisti kažu da se prosječna plata ne računa tako što se broj isplaćenih plata podijeli sa ukupnim brojem zaposlenih nego sa ukupnim brojem onih koji su primili platu.
Problem nastaje kada se u obračun ne uvrste oni koji nisu primili platu, što daje iskrivljenu sliku. Upravo zato bi pored prosječne, trebalo računati takozvanu medijalnu platu kao srednju vrijednost i tek tada bi se vidjela prava slika standarda života u Srpskoj.
Razlog zbog kojeg treba uvesti medijalnu platu je smanjenje razlike između ekstremno visokih i niskih primanja, čime bi se pružila realnija slika o tome koliko većina stanovništva zarađuje. To je već odavno praksa u Srbiji i Hrvatskoj gdje podjednaku pažnju daju i prosječnoj i medijalnoj plati.
U Republici Srpskoj o tome ne razmišljaju ali zato su puni obećanja da ćemo živjeti skoro kao u Švicarskoj. Pitali smo poslovnu zajednicu koliko je zaista izvjesno da će kod nas prosječna plata biti 1.000 evra, kako je najavio predsjednik Srpske.
– To se ne može desiti samo od sebe i potrebno je uložiti velike napore da bi se došlo do toga, a napori su promjena strukture privrede jer nijedna država koja se zasnivala na radno intenzivnoj proizvodnji nije uspjela podizati primanja radnika – kaže Zoran Škrebić, predsjednik Unije poslodavaca RS.
– Ovo je neka projekcija od 30-40% što mislim da trenutno nije realno i neće država uticati na rast plata nego privreda koja će biti ili neće biti u stanju da zaradi. Mislim da je najveća zabluda u društvu da država određuje platu u privredi jer jedini koji mogu plate zaraditi su radnici i njihovi poslodavci – ističe Saša Trivić.
Republički Sindikat smatra da se plate moraju povećavati svim kategorijama radnika u Srpskoj, bez obzira na stručnu spremu, ukoliko želimo zadržati radnike na ovim prostorima.
– Mi baš radimo na jednom novom sistemu da ne bi došli u situaciju da se samo određenim kategorijama povećavaju plate. Plate se moraju povećati i srednjoj stručnoj spremi i visokoj i da imamo balans između radnih mjesta jer imate 80% radnika koji su oko minimalne plate što nije dobro – kaže Goran Stanković, generalni sekretar Savez sindikata RS.
I dok političari često govore o povećanju prosječne plate, stručnjaci naglašavaju važnost medijalne plate kao ključnog pokazatelja situacije u kojoj se nalazimo.
Međutim,uzalud sve najave povećanja plata ako se to zaista ne dogodi, jer u toj čekaonici zvanoj ispunjenje obećanja, radnici odlaze u inostranstvo bez želje za povratkom u Srpsku. Šta na sve najave kaže struka?
– Mislim da stvarno moramo resetovati sistem i zapitati se na koji način sačuvati radnu snagu i dati joj veće plate jer ovo što možemo da vidimo da je prisilno prikupljanje sredstava po osnovu isplate plata odnosno doprinosa dovelo do toga da imamo sve manje uplata a sve više penzionera – kaže Zoran Pavlović, ekonomista.
– Danas je kupovna moć novca mnogo manja nego prije nekoliko godina i ova prosječna plata danas se uvijek treba staviti u odnos sa nečim, da li je to sa prosječnom sindikalnom potrošačkom korpom ili sa nekom drugom grupom proizvoda koji čine osnovne životne namirnice pa da možemo govoriti da li je realno ili nije i šta to znači u smislu kvaliteta života – kaže Jelena Trivić, predsjednica Narodnog fronta.
Čini se da je postalo ustaljena praksa to da se u svakom izbornom ciklusu obećava sve i svašta, od povećanja plata, izdvajanja za socijalno ugrožene kategorije preko toga da će se raspasti država i otcijepiti Republika Srpska – spisak obećanja je predugačak. Jedino što je činjenica, od svih obećanja i najava, je to da građani od obećanja ne plaćaju račune, nego od realne plate o kojoj se kod nas rado ne priča.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu