Njegovo pismo je sinoć pred narodnim poslanicima pročitao Milan Minja Savanović iz liste „Za pravdu i red“ tokom skupštinske rasprave o Prijedlogu budžeta Republike Srpske za narednu godinu.
Savanović je na početku svog izlaganja prvo podsjetio na riječi predsjednika BORS, Radana Ostojića, koji je prethodno pred narodnim poslanicima rekao da je zapošljavanje djece palih boraca i RVI u vrhu prioriteta.
– Kada se to uzme u obzir i kada pogledamo budžet Ministarstva rada i boračko-invalidske zaštite RS za narednu godinu i stavku transfer Zavodu za zapošljavanje za podsticaj zapošljavanja i samozapošljavanja djece poginulih boraca, RVI i demobilisanih boraca Republike Srpske, gdje je predviđeno 0 KM za te namjene, dok je ove godine bilo 10 miliona KM – podsjetio je Savanović.
On je dodao da je ovo poražavajuće ako se uzme u obzir da budžet predsjednika Srpske iznosi 56,5 miliona KM.
Potom je pročitao pismo Peđe Koščice, koji ga je zamolio da to učini. Pismo su, osim Peđe, potpisali i njegova majka Dragica i sestra Nina.
Savanović je istakao da problemi o kojima Koščica govori u pismu nisu jedini slučaj, ali da bi volio da to bude zadnji slučaj i da se ovakve stvari više ne dešavaju.
Koščica u svom pismu navodi da je rođen u Banjaluci, a po zanimanju je diplomirani komunikolog, smjer odnosi s javnošću, te da više od 15 godina pokušava naći bilo kakav posao dostojan čovjeka u rodnom gradu.
– Najveći dio svog života bio sam nezaposlen ili povremeno zaposlen. Veći dio svoje radne karijere radio sam neprijavljen ili na crno, što je rak-rana našeg društva. Kao ni moja sestra, nismo imali nikoga da se zauzme za nas i da nas preporuči, „pogura“, snalazili smo se kako smo znali i umjeli sa manjim ili većim uspjehom – navodi Koščica u pismu.
Dodaje da je krajem 2020. godine ostao bez posla i od tada je pronalaženje zaposlenja postalo nemoguća misija.
Naveo je da njegova sestra Nina, iako ima završen Ekonomski fakultet, trenutno radi kao sekretarica, mjestu koje je predviđeno za one sa SSS.
Koščica dalje navodi da se prije svakih izbora kandidati pojedinih političkih partija redovno sjete njegove majke, sestre i njega, kada trebaju da skupe političke poene i glasove.
Ogadila nam se i vlast i država
– Tada su nam se obećavale kule i vile, da bi ti isti dušebrižnici kada sva euforija prođe, zaboravili na nas, što nam je ogadilo ovu vlast i kompletnu državu za koju je moj otac dao život. Tajkunsko-kumovska vlast je dovela do toga da nas je odavno sramota da kažemo da smo porodica heroja Otadžbinskog rata i da nas smatraju maltene za građane drugog reda – napisao je Koščica.
Istakao je da se svake godine političari obavezno sjete da polože „kitu“ cvijeća na vojničko groblje za sve bitne datume i obnove sjećanje na one koji su dali život za Republiku Srpsku.
S druge strane, kako navodi Koščica, u centru grada se nalazi spomenik sa imenima poginulih boraca zarastao u korov, dok se nekoliko metara od njega nalaze sjedišta političkih partija, umivena i uređena kao „kućice u cvijeću iz bajke“.
– Odličan prikaz patriotizma tih istih što se na njega najviše pozivaju za vrijeme svih važnih datuma – piše u pismu.
Koščica ističe da je njegova majka Dragica od ove godine penzioner, te da je od silnog stresa i sikiracije „koje joj je priredila ova država od početka rata, oboljela od karcinoma štitne žlijezde“.
– A cijeli život je posvetila u podizanju nas. Našu majku je, prema njenim riječima, sramota proći gradom jer ne može gledati više u zemlju kada je na ulici upitaju da li joj sin radi i da li je našao posao – kaže Koščica.
On ističe da svake godine, a naročito izborne, političari u medijima ne zaborave napomenuti „prioritetno“ zapošljavanje djece palih boraca, iako su ta djeca već odavno zreli ljudi kojih se sjeti isključivo Biro za zapošljavanje kako bi „prikupio podatke“.
– Većina nas se pita koja je uopšte funkcija te „institucije“. Ukoliko nam u što skorijem roku ne pomognete da riješimo naše egzistencijalno pitanje zahtijevam da se ime mog pokojnog oca skine sa naziva ulice, a odlikovanja ću da vam vratim ili ću javno pred svima da ih bacim u smeće. Ne želimo da imamo nikakvog dodira sa zemljom i državom u kojoj nemamo osnovna ljudska prava na život i rad i koja nas tjera da idemo u inostranstvo za hljebom – navodi se u pismu.
Koščica ističe da on i njegova sestra žele svojim radom i trudom da razvijaju svoju karijeru, što je, nažalost, bez političkih i familijarnih veza postalo gotovo nemoguće, čak i u privatnom sektoru.
– Dosta nam je više čekanja i praznih obećanja od kojih nema ništa, dok se djeca političara i bogataša preko veze zapošljavaju na visoke pozicije i sva iole bolja radna mjesta – stoji na kraju pisma.
Ministre dirnulo pismo
Prvo se javio resorni ministar rada i boračko-invalidske zaštite Danijel Egić, koga je pismo očito pogodilo, te zatražio da mu se autor, sin poginulog borca javi.
Na pismo je reagovala i ministarka finansija Zora Vidović koja je prvo pojasnila da su „skinuli 10 miliona KM za transfer Zavodu za zapošljavanje za podsticaj zapošljavanja i samozapošljavanja djece poginulih boraca, RVI i demobilisanih boraca Republike Srpske na zahtjev BORS.
Vidovićeva kaže da je BORS tražio da se ukine ta stavka budžeta „jer je njihovo mišljenje da su se ta sredstva koristila na način da se djeca poginulih i RVI zaposle i budu godinu dana na poslu, a potom bi ostajali bez njega, i morali da traže novo zaposlenje.
– Zamolila bih vas da taj čovjek dođe sutra kod mene jer u Ministarstvu nemam nikoga ko mi vodi komunikologiju. Imala sam jednu djevojku koja je otišla na veću platu. Neka dođe i popričaćemo, i ako bude zadovoljan tim mjesto i platom, može raditi – rekla je Vidovićeva.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu