Iako su sve komšije iz kraja otišle u gradove, njemu to ne pada na pamet. Odabrao je sudbinu gorštaka, i to najviše zbog ljubavi prema roditeljima koje ne može da ostavi same.
Naime, duboko u šumi, na uzvišenju Čavčić iznad Malog Zvornika, kilometrima daleko od civilizacije, za tročlanu porodicu Vićanović vrijeme kao da je stalo još u prošlom vijeku.
Od trske, blata i kamena, Vićanovića kuću gradili su Milenkovi pradjedovi. Njemu je 36 godina i cijeli život proveo je na planini, sa životinjama. U kući ima struju, a osim čiste vode sa potoka, plodne njive i zdrave stoke ništa mu, kaže, više i ne treba.
“Kako izgleda? Život ko život – tu je, samo što nemamo puta ni prevoza do kuće. Više je divljih životinja nego komšija, komšije su otišle sve, što je bilo sve je otišlo za boljim – kaže Milenko Vićentić, prenosi RTS.
Život gorštaka Milenkov je izbor. Nije mogao da napusti roditelje. Oca Jovu zdravlje dobro služi i sve teške poslove i dalje rade zajedno.
– Težak je život, naročito zimi kad je veliki snijeg nema niko ovdje da dođe da razgrne put. Mi se spašavamo sa volovima i sa njima razgrćemo put i koješta i napravimo onu kao vozu neke dvije daske i tako razgrćemo put da možemo da priđemo do kuće – priča Jovo Vićanović, Milenkov otac.
Milenkova majka Danica kaže da pet mjeseci nije silazila na glavni put, na asfalt.
Za svoj život kaže da izgleda kao da je ostao u nekom drugom vremenu:
–Zaostao i zadnja kuća na kraj sela što kaže to je zaostalo. Oni tamo, mi ovdje, nema nikog sem nas troje. Kad ostaneš sam… da je lagano, nije – rekao je on.
Vićanovići su do sada uspijevali da se izbore i sa samoćom i sa prirodom koja nerijetko zna da bude surova. Osim puta do sela, drugih želja nemaju, a tada bi, tvrde, kupili i auto.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu