Majka je sa petogodišnjom sestrom otišla u Njemačku, a oni su ostali da žive sa ocem, ispričali su u emisiji Stanuju u kolektivnom centru Karaula, u Živinicama, a pored toga što su uslovi za život jako teški djeca i su i neizmjerno tužna, usamljena i povrijeđena jer je njihova majka otišla i ne misli da se vrati.
Stanuju u kolektivnom centru Karaula, u Živinicama, a pored toga što su uslovi za život jako teški djeca i su i neizmjerno tužna, usamljena i povrijeđena jer je njihova majka otišla i ne misli da se vrati.
– Kad otac ode da radi, onda brat nešto napravi da jedemo – priča desetogodišnji Azur.
– Ponekad nemamo hrane ali ja kuvam šta bilo, samo da on jede – priča dvanaestogodišnji Omer.
Te 2019. dječaci su imali samo 10 i 12 godina, a razgovarali su kao odrasli ljudi, snalazili, tako mali, a tako svjesni svog problema, čuvali su jedan drugog, kuvali ručak, prenosi Kurir.
Njihova jedina želja je da ih majka zagrli, da se vrati, da vrati sestru i da opet budu svi na okupu.
Dječaci jako pate za majkom i za sestrom.
Dječacima Azuru i Omeru je najveća želja da porodica ponovo bude na okupu, da se majka sa sestrom vrati, zagrli ih i poljubi.
Nakon ove teške priče ostaje pitanje kako neko može da napusti rođenu djecu, a zna da ona pate za njom.
Da li im se majka vratila, da li je poslije toga porodica na okupu, nema informacija, ali se svi nadamo da su djeca pronašla svoju sreću.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu