Surogat majčinstvo odavno je u Americi i pojedinim zemljama postalo alternativni vid dobijanja djece za parove koji biološki ne mogu da ostvare trudnoću. Pribjegavaju mu mnoge poznate ličnosti, među kojima su Sara Džesika Parker, Kloe Kardašijan, Paris Hilton i mnoge druge, dok je kod nas nedavno pjevačica Marija Šerifović dobila sina upravo posredstvom surogat majke.
I dok nekima surogat majčinstvo djeluje humano za obe strane, drugi govore kako je potpuno neprirodno, ali kako sve to izgleda iz ugla djeteta koje je rodila surogat majka?
Svoje iskustvo do detalja je opisala Olivija Morel, koja smatra da će upravo zbog ovoga imati doživotne traume, prenosi Lepa i Srećna.
– Dok sam odrastala, nisam mogla da shvatim kako je moguće da sam rođena u Luisvilu u Kentakiju. To je pisalo na mom izvodu iz matične knjige rođenih, a znala sam da moji roditelji nisu tamo nikada živjeli. Kada bih pitala majku da mi to objasni, govorila je kako je tamo sniman njen omiljeni film “Prohujalo s vihorom”, i kako je oduvijek željela da joj se dijete rodi na tako romantičnoj lokaciji. Objasnila je i kako sam po jednoj od glumica iz tog filma dobila ime – po Oliviji de Hevilend.
– Tada sam mislila kako je to divna priča, kao prava bajka. Međutim, mnogo godina kasnije, saznala sam da je ta moja bajka potpuna iluzija. Rodila sam se u Kentakiju jer me je tamo rodila surogat majka – rekla je Olivija za Dejli mejl. Ova žena surogat majčinstvo shvata kao nešto strano, besmisleno, nešto sa čime ne može da se pomiri.
– Nekoliko sekundi nakon što sam se rodila, brzo sam otrgnuta od žene koja me je nosila devet mjeseci u stomaku i od čije jajne ćelije i potičem. Umjesto da sam stavljena u ruke biološke majke da me nahrani i voli, ja sam jednostavno predata paru koji je platio suludu cifru da bi me dobio – otkriva ona.
Olivija kaže kako se naježi svaki put kad čuje da neka poznata ličnost dobije dijete posredstvom surogat majke, kao i da se razmatra preporuka da se parovima koji na ovaj način dobijaju djecu odmah da starateljstvo (surogat majka je legalni staratelj sve do sudske presude).
– Iako duboko saosjećam sa svakom ženom koja priželjkuje dijete, a ne može da zatrudni, ne mogu ovome da se radujem, baš zato što me je rodila surogat majka i ovaj vid majčinstva vidim kao okrutan, duboko nemoralan čin koji može da nanese štetu djetetu do kraja života. To mi je postalo još jasnije kada sam rodila dijete. Ta sveta veza između majke i bebe je nešto čime se ne smije manipulisati. Odvajanje od majke je primarna rana i trauma, iako se to na bebi možda spolja ne vidi!
– Drugi razlog zašto sam protiv surogat majčinstva jesu moje nesrećne uspomene na djetinjstvo. I kao mala sam osjećala da nešto nije “kako treba” u mojoj porodici. Moji roditelji, Francuzi, bili su bogati, provodili smo vrijeme na relaciji Majami-južna Francuska, živjeli smo u prelijepim kućama, imala sam najbolje dadilje. Moje obrazovanje bilo je najbolje koje je novac mogao da kupi. Išli smo na odmore o kakvim mnogi ljudi mogu samo da sanjaju. Materijalno mi ništa nije nedostajalo, ali emocionalno, to je bila sasvim druga priča.
– Nijedno od mojih roditelja nije me grlilo, a većinu vremena čuvale su me dadilje. Vjerovatno se pitate kako to da sam tako skupo plaćena, a nisam obasuta ljubavlju kao najželjenije dijete na svetu?
– Ne znam ni sama. Mama je imala 49 godina kad sam rođena, možda je zbog toga. Možda je zbog nedostatka te dragocjene biološke veze koju nismo imale. Šta god da je u pitanju, od prvog dana između nas nije postojalo ništa. Često nisu bili tu. Sjećam se da sam znala da vrištim kad god bih vidjela da ponovo odlaze iz kuće, pa su morali da povedu i mene, ali i dadilju, kako bi mogli da odu na večeru s prijateljima. Nije bilo bolje ni kada sam krenula u školu. Što sam više odrastala, više sam shvatala prije svega koliko je neobično dobiti bebu u 49. godini, kao moja majka. Kentaki mi takođe nije izlazio iz glave. Guglala sam detalje o filmu “Prohujalo s vihorom”, i saznala da je sniman u Džordžiji, a ne u Luisvilu u Kentakiju.
– Kada sam počela da pretražujem detalje o tom mjestu, svuda su iskakale informacije o surogat majčinstvu – ispostavilo se da je Luisvil bio veliki “centar” za surogat majčinstvo. Daljim istraživanjem otkrila sam da je surogat majčinstvo bilo nelegalno u Francuskoj, kao i sada, i tako sve sam shvatila. Činjenica da su me lagali cijelog života me je slomila, ali najcrnje misli sam čuvala za sebe. Roditeljima nisam pričala o tome, za to je trebala bliskost koja nikada nije postojala među nama. Usamljena i zbunjena, pošla sam putem samouništenja. Pila sam, pušila marihuanu, non stop išla na žurke, radila sam sve što bi me spriječilo da razmišljam o svom porijeklu. Ko sam ja uopšte, ako moja majka nije moja majka?
– Takva pitanja su me proganjala. Moji roditelji su mislili da sam samo problematična tinejdžerka. Ali moja depresija je bila toliko duboka da sam nakon što sam se odselila od roditelja, nekoliko puta pokušala samoubistvo. Živjela sam sve gore. Jedne večeri sam se bukvalno uništila od alkohola i tada sam bila silovana. Toliko me je bilo sramota i krivila sam samu sebe da nisam htjela ni da prijavim slučaj policiji. Bila sam u dvadesetim godinama.
– Nekako sam uspjela da shvatim da moram da pobjegnem iz tog začaranog kruga traume. Krenula sam na psihoterapiju i prestala da pijem i koristim opijate. Ubrzo sam upoznala budućeg muža Matijasa. On je moj spasilac, moj psiholog, sve u jednom. Bez njega danas ne bih bila ovdje gdje sam. Pošto me je odgajala starija majka, željela sam da rodim mlada, te smo kćerku Elenor dobili u mojoj 24. godini.
– Iako do tada nisam imala dokaz da me je rodila surogat majka, osjećala sam to svakom ćelijom svog bića, naročito dok sam bila trudna.
– Kada se moja kćerka rodila, znala sam da je ne bih dala nikome ni kada bi mi nudili milione. Ubrzo sam rodila i sinove Teodora i Ogusta.
– Svekrva mi je pomogla da konačno razjasnim da li sam kćerka ljudi koji su me odgajali – kupila mi je set za DNK. Prije nego što sam ga uradila, rekla sam tati nasamo da znam da me je rodila surogat majka i da treba sve da mi kaže jer zaslužujem istinu.
– Rekao je da prvo mora da razgovara sa mojom majkom.
– Ta rečenica mi je sve rekla. Čekala sam da dođu da mi sve kažu, ali to se nikad nije desilo. Poslala sam svoj DNK uzorak, koji se poklopio sa uzorkom jedne žene. Tada sam direktno pitala majku, i ona mi je rekla cijelu istinu. Tada sam upoznala polubrata i tri polusestre. Otac mi je bio otac, u procesu je korišćeno njegovo sjeme. Stupila sam u kontakt sa mojom biološkom majkom.
– Prvo sam bila bijesna jer sam saznala da je rodila šestoro djece, od kojih je jedno umrlo kao malo. Zar ja nisam bila dovoljno dobra da me čak i ne privije na grudi po rođenju?
– Onda sam saznala – odbila je da to uradi, jer je znala da bi me u tom slučaju zauvijek zadržala, a kasnije je ipak pokušavala da me pronađe, ali nije uspjela. Saznala sam i da sam umjesto prirodno, rođena planski 10. januara, jer je taj datum odgovarao mom ocu i njegovoj ženi, između dva putovanja.
– Kada sam počela javno da govorim da me je rodila surogat majka, da dijelim iskustvo i savjete drugima, prestali su da razgovaraju sa mnom. Viđaju unuke, ali sa mnom ne pričaju. Sa druge strane, javile su mi se brojne žene koje su bile surogat majke i ne mogu da prežale što su se odrekle svoje djece – otkrila je u svojoj ispovesti Olivija.
Ona je u drugom intervjuu istakla kako surogat majčinstvo vidi kao način da odrasli sebi ispune želju, a tom prilikom niko ne razmišlja o pravima tog djeteta koje će se roditi i da li ono želi da bude “obilježeno” na taj način, prenosi Kurir.