Kultura

(VIDEO) Rječnik balkanske mitologije (54): Leptirice

Vampir se pominje u Nestorovoj hronici, u Dušanovom zakoniku je predviđena kazna za one koji iskopavaju vampire, dok jedan nomokanon iz 7. vijeka predviđa kaznu za spaljivanje vukodlaka.

FOTO: RTS/YOUTUBE/SCREENSHOT

Naročitu senzaciju u Evropi su vampiri dostigli početkom 18. vijeka. Vjeruje se da je prvo pominjanje pojma u Zapadnoj Evropi bilo u austrijskom časopisu „Vossiche Zeitung“, broj 98, koji je objavljen 1725. Tamo se nalazio izvještaj o smrti Petra Blagojevića, nakon čega je umrlo još 10 ljudi, koji su na samrti izjavili da im se javio Blagojević.

Iz Beča je poslat i tim ljekara. Nakon otkopavanja groba pronađeno je neraspadnuto tijelo Blagojevića sa tragovima krvi na zubima.

Bilo je i ženskih vampira, takozvanih “leptirica”, po kojima je Đorđe Kadijević snimio vrhunski horor film.

Predanje, nastalo u selima Orovačkih planina (Azbukovica) vjerovatno u prvoj polovini XIX vijeka, dakle prije čiča-Milovanove pripovjetke, kazuje o prohladnoj vedroj noći punog Mjeseca, koja je u gluvo doba izrodila tri neobične djevojke dugih plavih kosa, blijedih lica, krvavih vučjih očnjaka i okrvavljenih bijelih haljina. Stari gorštaci vele da su im davno upokojeni djedovi pričali kako su neki Cigani kotlari vidjeli vampiruše koje su naglo iskrsle iz nekog zaboravljenog i zakorovljenog starostavnog grobljišta, pa se najednom pretvorile u velike crne leptirice i svijetleći poput fenjera odletjele ka stjenovitom potezu Zabrđe, iščezavajući ispod njega u obližnjoj dubodolini Hajdučkih njiva.

Kako kažu, leptirice su usput ugledale nekog seoskog bekriju lutalicu, Milena Radojevog, sletjele pred njega i poprimile djevojački izgled, a zatim ga napale i isisale mu krv. Bio je bijel kao kreč kada su ga sutradan mrtvog pronašli neki lovci iz zaseoka Valetića. Te iste noći, tri djevojke vampiruše napale su usamljenu kuću nekog zidara Jevte, u kojoj je živio s mladom ženom i dvoje male djece. Leptirice su u brišućem letu udarale u prozore, odbijale se i padale, pa iznova polijetale na juriš, pokušavajući da se provuku ispod streha kuće, u čemu ih je sprječavalo glogovo trnje i vijenci češnjeva bijelog luka, koje i danas pod strehom i u prozorima drži svaka seoska kuća, za ne daj bože. Zidar Jevtinije, vidjevši da je zlo došlo po svoje i da vampiruše neće odstupiti dok ne isisaju krv njegovoj porodici, dočepa pušku kremenjaču i izjuri napolje, praćen vriskom žene i piskom preplašene djece.

U mračnom dvorištu leptirice se ponovo preobratiše u djevojke i pođoše ka njemu. Jedna, ponajviša koja je hodala u sredini, reče čudnim prozuklim glasom: „Ni vrela voda, ni osvećena vodica, ni krst, pa ni glogov kolac te neće spasti, Jevtinije. Znaš, zbog tebe sam se podala vampiru Savi, pošto si me odbacio i oženio se drugom. Sada, kada mi nema povratka iz svijeta mrtvih, posisaću ti krv i odavde ćeš otići sa mnom kao vampir. I bićeš samo moj, Jevtinije.“

Jevta se na to trže i prepozna srednju vampiricu, svoju upokojenu djevojku, Roksandu Pavlovu, koju biješe ugrizao vampir Sava jedne ljetne noći na Torničkoj Bobiji. Nešto mu se steže u grlu, tuga, šta li, ali smože snage i diže dugu cijev kremenjače, okide, i – ništa. Vampiruše se počeše avetno kikotati i kazivati mu kako puška ne pali na besmrtna stvorenja. Potom, iznenada, srednja vampiruša Roksanda Pavlova skoli Jevtinija, uzjaha mu na leđa i potjera ga po avliji kao mladog konja, jezivo se kikoćući, spremajući se da mu zarije vučje očnjake u vrat, dok se iz kuće sve jače čuo vrisak žene i plač djece.

Uto se kroz noć prolomi nečiji hrapav i zapovjednički avaz i pojavi se silueta visokog krupnog srednjegodišnjaka sa šubarom na glavi, čije su oči sijale kao žeravice. Dvije vampiruše, koje su bile po strani, ponizno pritrčaše i kleknuše pred pridošlicu, dok treća, koja je jahala jadnog zidara Jevtu, kao magijom nađe se na zemlji i takođe pritrča visokom čovjeku, padajući mu u zagrljaj, moleći ga da joj dozvoli da isisa krv Jevtiniju. Pridošlica se nasmija, pokaza dva krvava kurjačka očnjaka i najednom odgurnu vampirušu, rekavši Jevti: „Od sadena do vječnosti, utupi smrtniče, da vampir Sava Savanović nije oduvijek samo vampir, do je nekoć bio i čovjek.“

Najpoznatiji vampir u pop mitologiji, Drakula, Vlad Tepeš, bio je srpskog porijekla, u rodu sa Vukom Brankovićem. Na njegovom grobu je na ćirilici bilo napisano “Ovdje počiva rab božiji Vlad Tepeš”. Bio je vladar rumunske oblasti Transilvanije, a kao književnog junaka opisala ga je u svom fantastičnom horor romanu “Drakula” Meri Šeli.

(Nastaviće se)