Sanela i Nikola Baljak su mladi bračni par koji je prihvatio petogodišnjeg dječaka. Vrlo brzo je postao dio i smisao njihovog života. A osvojio ih je beskrajnom ljubavlju koju im pruža.
– Najljepši detalj je bio kad je naš dječak došao u našu porodicu. To nas je ispunilo srećom. Primiti jedno dijete koje je bez roditeljskog staranja u hraniteljsku porodicu je privremeni oblik porodice. To je mnogo značajno. Pružiti djetetu porodično okruženje i ljubav, to je zaista veliko, kaže Sanela Baljak.
Naši planovi su da što više učinimo za njega, da napreduje, da odrasta sretno, da ga izvedemo na pravi put i da mu pružimo puno ljubavi, kaže Sanela.
Dječak Zlatan je već dva mjeseca kod Sanele i Nikole. Nikola mu je već postao uzor i primjer, a to je veoma značajno. On kaže da, kako bi postao hranitelj, moraš proći edukacije, a prema djetetu biti iskren. Iako priželjkuju i biološko dijete, nikada ga, kako kažu, neće odvajati od Zlatana.
– On je svakako dio naše porodice. Da li bio u hraniteljskoj porodici ili bio usvojen, on je dio nas i to se ne može mijenjati. Ni manje ni više ljubavi prema njemu, kao i prema biološkom djetetu. Kada se steknu zakonski uslovi, on će samo nastaviti ovim tempom biti dio naših života. Nema razlike sada i u budućnosti, siguran je Nikola.
Dijete se zavoli brzo, a uvijek postoji strah od odvajanja, jer hranitelji su tu dok se biološka porodica ne osposobi da može voditi brigu o djetetu. Zato hranitelji moraju proći posebnu obuku kako bi se lakše oprostili od djeteta ukoliko do toga dođe.
– Mi mu ne možemo uskratiti njegovo porijeklo, on mora znati svoje porijeklo. S druge strane, mi se pripremimo i moramo shvatiti da je, ako njegovi roditelji steknu uslove, to uredu, ali mi ćemo uvijek biti tu, iskren je Nikola.
Iz Centra za socijalni rad su nam rekli to da bi neka osoba mogla biti hranitelj, prije svega mora imati dobru volju, a uslovi koje mora ispunjavati su da mora biti punoljetna, da je zdravstveno sposobna, mora imati poslovnu sposobnost, da nema neizmirenih poreskih obaveza, da ima kompetencije za hraniteljstvo. Iz iskustva kažu da veoma često hranitelji, ukoliko se biološka porodica ne osposobi, postanu i usvajatelji te djece.
– Najčešće ne bude tako brz povratak u biološku porodicu, vrlo često se desi i da ga ne bude uopšte. U tom slučaju, ako je procjena da biološka porodica neće moći imati kompetencije da brine o djetetu, pristupa se pripremi za usvojenje, govori Enes Šabić, šef Kantonalnog centra za socijalni rad u Sarajevu.
Sanela i Nikola su spremni da usvoje Zlatana. Sanela je sretna, jer je on sretan.
– On samo priča o ljubavi, emocije su velike. Za svako dijete je veliko da živi u porodičnom okruženju, da ima ljubav, da ga neko čeka i da dođe po njega u vrtić, da dođemo kući. Onda je tu zajednička igra, porodična, slavljenje rođendana, to je za njega veliko, priča nam Sanela, koja nema dilema kada je o Zlatanu riječ.
– S obzirom na to kako smo ušli u ovu priču hraniteljstva i upoznali dječaka koji je sada u našoj porodici, naravno da imamo želju da to ide ka usvojenju. Ako budemo imali zakonska ovlaštenja da možemo biti usvojitelji, naravno da bismo ga željeli usvojiti, jasna je Sanela.
“Dom je procvjetao njegovim dolaskom”
– Ulazak njega u naš život promijenio je naš život nabolje, ako je bilo monotonije, on je unio dobrotu, ljepotu, ljubav. Uvijek je ljubav bila između mene i supruge, ali naš je dom procvjetao njegovim dolaskom, priča Nikola, piše Oslobođenje.
U Kantonu Sarajevo trenutno su 102 hraniteljske porodice. Za svu djecu kojoj je potrebno hraniteljstvo potrebno je još oko 100 hraniteljskih porodica. Između 300 i 350 djece u KS je bez roditeljskog staranja ili bez adekvatnog roditeljskog staranja. U hraniteljskim porodicama je trenutno 115 djece, a osamdesetoro ih je u Domu Bjelave, te mimo doma još dvadesetero mališana smještenih u druge ustanove FBiH.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu