Dok je pričala svoju životnu priču, gutala je knedle, mučno zastajkivala, pokušavala da umiri ruke koje se tresu.
Kako je započela, godinama je živjela kao sluškinja. Svaki san, svaki uspjeh, pa i onaj najmanji, spočitavali su joj, ubijali nade i želje. Daleko od normalnog i pristojnog života – tako je ukratko provodila dane od samog rođenja.
Majku joj silovali kada je imala 10 godina
Po rođenju je, priča, već bila predodređena od strane drugih da živi teško i da se bori, prije svega za život.
– Majka mi je bilo silovana kada je imala deset godina i jako joj je bilo teško. Da bi uzimali novac za moje izdržavanje, njoj su branili da budemo zajedno – počinje priču kroz suze Biserka, i dodaje:
– Išla sam po hraniteljskim porodicama i prošla golgotu. Sjećam se da sam sjedila na noši u koju su sipali vrelu vodu. Imala sam opekotine po tijelu – kaže Biserka i onda otkriva najjeziviji detalje.Hranitelji joj satarom isjekli no, prenosi Telegraf.
– Satarom mi je isječen nos, donji dio. Živjela sam bez struje, bez osnovnih stvari, nisu mi davali ni da jedem, znam da su mi davali koru hljeba koja je tvrda, i ja sam sisala tu koru, bila sam jako mršava – prisjeća se ona.
Mukama i nesrećama tu nije bio kraj, naprotiv. U jednom momentu su, kaže, nju i majku ponovo spojili, a onda su njoj oduzeli sve.
– Nije željela da ja budem nesrećna, ne krivim je, pa je odlučila da me umota u krpu i baci u rijeku. Tada, kada je ona to uradila, jedan taksista ju je vidio i spriječio, htio je i da je bije, ali je odustao. Vratio me je u njene ruke, a ja sam ponovo završila u Zvečanskoj, pa nakon toga u hraniteljskoj porodici.
U još jednoj hraniteljskoj porodici nije našla svoju sreću. Živjela je, kaže, jako teško, u kućama bez struje.Trudna radila “kao sluškinja”
– Jedno vrijeme je moja majka živela na tri kuće od mene, ali tim putem nisam smjela da prođem, kao ni ona da se ne bismo srele. Trpila sam veliko maltretiranje, i odlučila sam da pobjegnem. Našla sam čovjeka koji je bio iz imućne porodice, otišla kod njega i tada je počeo haos. Naime, ja sam počela da živim sa njima, ostala sam trudna i tako trudna bila na skeli i radnicima koji renoviraju kuću, doturala malter, pored toga sam sve ostalo radila, bila sam pravi rob i sluškinja. Nakon toga, odlučila sam da pobjegnem. Vratila sam se u jedno mjesto kod Obrenovca, i tu me je dočekala žena koja me je primila da živim kod nje – priča Biserka.
Ruka spasa poznanice za Biserku je u tom trenutku bila sve, a uskoro je ostala i bez nje.
– Zla sudbina nas je zadesila. Žena koja mi je pomagala, bila je velika domaćica. Imala je baštu i kozu, jako je teško živjela ali mi je pomagala oko djeteta. Jednog dana, izašla je na ulicu i udarila su je kola. Tada se moj svijet srušio, a ja sam ostala sama sa bebom, mojom kćerkom Ivanom u rukama. Bez struje, hrane i vode.
“Moja kćerka nije imala šta da jede”
Biserka nije imala kud, bila je mlada i nemoćna. Morala je da nađe rješenje za svoje dijete i sebe, te se odlučila na radikalan korak.
– Moje dijete, moja prva kćerka nije imala šta da jede, ojedala se po cijelom tijelu. Imala sam jednu komšinicu koja mi je davala hranu, kada je imala, i svi su mi rekli da dam dijete na usvajanje. Donijela sam odluku da se ne muči kao ja i da je dam, izašla sam na ulicu, i krenula ka Zvečanskoj. Dala sam je, ali sam uvijek živjela za to da joj nešto odnesem, i kada odem tamo sva djeca dođu oko mene, željna su svega. Radila sam nakon toga, čistila zgrade i svakakve poslove, ali sam donijela veliku odluku, da ne budem nikome više sluškinja.
Upoznala ljubav, a on joj vratio udarcima
Pored svega, vjerovala je u bolje sutra i u ljubav koju će je neko pružiti. Upoznala je čovjeka sa kojim je stupila u zajednički život.
– Upoznala sam čovjeka, otišla kod njega u stan koji nije imao struju, on nije nigdje radio. Dobili smo kćerku i sinove, a onda je ponovo krenulo zlostavljanje. Tukao me je, mučio, omalovažavao i svašta govorio. Njegov otac, tješio me je sve vrijeme, pokušavao je da mi kaže da odem i da se snađem, sve vrijeme on je mene tukao, a onda sam odlučila da odem – kaže Biserka.
Stari prijatelj je sreo nesrećnu ženu, i rekao joj da je sada pod njegovom zaštitom. I tu se, dodaje, rodila ljubav.
Sada, Biserka sa najmlađim sinom i mužem živi u Obrenovcu.
– Moja prva kćerka je u Beču, živi kod oca i nemamo kontakt. Ljuta je jer ja imam još djece, jedan sin i kćerka su kod oca, a jedan sin je kod mene. Tu sam za njih koliko mogu – rekla je ona.
Dva puta pokušala samoubistvo
Uslijed svih nedaća, Biserka je dva puta pokušala sebi da oduzme život, ali su je na vrijeme našli i spasili. Danas bije još samo jednu bitku – da nađe posao. Muž joj je zaposlen već 30 godina u JKP.
– Zaposle me, ali nakon nekog vremena dobijem otkaz, ne znam zbog čega, vjerovatno jer sam tamnije puti. Moram da kažem, da mi je velika želja da imamo našu kuću i da svi zajedno živimo. Ovako sada imamo jako mali stan i ne možemo svi, a djecu bih uzela kod sebe. I oni su propatili mnogo – priča Biserka kroz gorke suze.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu