Djecu koju je rodila i odgajila, izgubila je preko noći, a bol i patnju za njima, nosiće u sebi do groba.
– Imam jednog unuka, srednja je škola, on dolazi tu kod mene. Ostao je siroče kad je imao 6 godina, kada mu je otac umro. Imam 4 unučadi u Njemačkoj, njih nisam vidjela 16 godina, otkad mi je sin umro. Nisu me nikada zvali, niti sam ih vidjela. Voljela bih da ih vidim, pa poslije neka mi Bog dušu uzme – započela je Rasema svoju tužnu ispovijest za Tatabrada televiziju.
– Starijeg sina sam izgubila kada je čuvao krave. Krava mu se omotala oko ruke i tako ga vukla. Dovukla ga je pred kuću, mislila sam da vuče najlon, a u stvari, vukla je njega. Uzela sam ga u ruke, glavu mu umotala u moj šal, nosila sam ga niz ulicu i vikala na sav glas. Bio je 4. razred, bio je 4 dana na aparatima, a onda je umro. Kad je on umro, 12 dana nisam jela, rekla sam da ću umrijeti – neću više
Tek poslije, kad su mi je ovaj drugi krenuo na dijalizu… Imao 20 godina, tek što je završio srednju školu. Otišao je na sistematski pregled u Sarajevo, ne znajući da je bolestan. Na pregledu su ustanovili da su mu se bubrezi osušili. Nikad se nije žalio da ga nešto boli. U 3 sata unoć, zakukao je da ga boli, rekao je sad će 9 sati pa će doći sanitet da me vozi na dijalizu. Otišla sam da nađem ko će da ga odveze u bolnicu, a on je umro na pola puta. Ne mogu opisati šta sam preživjela. Kad sjedim sama, gledam u njihove slike i plačem – navodi nesrećna žena.
Rusema je izgubila i muža.
– Poslije sam i muža izgubila i svima kažem, nema niko preči nego muž. Sa njim sam dijelila i dobro i loše. Kad ja ovako legnem, on mi priđe i kaže “ajde ustani, da popijemo kafu, da popričamo”, bio mi je dobar – priča Rusema.
“Imala sam ih četvoricu, svi su otišli, a za njima i muž”
Treći sin mi je otišao u Njemačku, zvao me je da idem i ja. Otišla sam avionom i bila dva mjeseca tamo. Dobio je dvoje djece i umro i on. Još jedan sin mi je bio oženjen, umro je i on. Imala sam ih četvoricu, svi su otišli, a za njima i muž…
Najmlađi sin je posljednji umro, njemu sam dala bubreg kad je imao 8 godina. Doktori su rekli da je mogao živjeti sa mojim bubregom sto godina. Njegove posljednje riječi nikad neću zaboraviti, rekao mi je “Mama, da li bi ti legla ovdje umjesto mene, da možeš”, pričao je sa mnom i umro. Jedina utjeha mi je unuk koji tu dođe – završila je ona, prenosi Stil.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu