Iako im je zadavao muke i velike glavobolje svojim pljačkama i provalama, pariška policija nema ružnu riječ o ponašanju Vjerana Tomića. Naime, Tomić koji potiče iz mješovitog braka Bosanke i Hrvata, nadimak “Spajdermen” dobio je zbog načina na koji je ulazio u domove ljudi kroz prozore, preko krovova, a sve to preskakujući sa krova na krov ili jednostavno, penjući se po fasadama. Sve to, pod jakim udarom adrenalina, kako i sam tvrdi.
Novi Netfliksov dokumentarac “Vjeran Tomic: The Spider-Man of Paris”, inspiriran životnom pričom Vjerana Tomića, hercegovačkog Spidermana, kako mu tepaju, mogao bi biti najbolje dokumentarno djelo u ovoj godini.
Reditelj Džejmi Roberts pred kamere je smjestio Tomića, osuđenog na zatvor za krađu slika 2010. godine iz pariške MoMA, vrijednih 100 miliona dolara, a on mu je ispričao sve o svom životu i karijeri lopova. Takođe, on je snimio i njegov život nakon zatvora.
Balkanski Arsen Lupen
Nadimak Spajdermen dobio je zbog svoje nevjerovatne sposobnosti da se penje po zgradama i skače s krova na krov, a na taj način je i provaljivao u stanove najbogatijih stanovnika Pariza.
Zbog svog zanimanja postigao je svjetsku slavu, ali je pokrenuta i policijska istraga zbog koje je na kraju završio iza rešetaka.
Najbolje od svega je to što su ga Francuzi uprkos svemu obožavali.
– Francuzi vole priče o pljačkašima ako nema krvi. Za nas je Tomić bio savršen lopov. Nije bio naoružan, nikog nije povrijedio, nije pljačkao pojedince, nego muzeje sa lošim osiguranjem. Prevario je čuvare bez poteškoća, a djela koja je ukrao pokazuju da ima ukusa – objasnio je svojevremeno novinar Le Figara, Stefan Durand-Soufland, koji je pratio suđenje.
Rođen u Parizu, odrastao u Mostaru
Njegova životna priča i više je nego zanimljiva. Rođen u Parizu, ali porijeklom sa naših prostora, zbog majčine su ga bolesti i oca zlostavljača kao dječaka odgajali tetka i tetak u Mostaru. Dane je provodio oko Neretve, penjući se i skačući u hladnu rijeku, a upravo je tada prvi put ukrao nešto, i to u knjižari, odakle je pobjegao s dvije knjige stare nekoliko stotina godina.
U Pariz se vratio kao jedanaestogodišnjak i to mu se nije nikako svidjelo. Roditelji su mu postali stranci, zbog čega je počeo bježati od kuće i da luta ulicama. Kasnije je otkrio da je upravo povratak u Pariz bio početak njegove karijere lopova.
– Da me nisu iščupali iz Bosne, vodio bih miran, drugačiji život.
Počeo sa krađom nakita
Pronašao je društvo sa kojima se vucarao ulicama i skakao po krovovima, a uskoro je počeo da provaljuje u stanove. To je radio sam, obijao je brave i na najneobičnije moguće načine upadao u tuđe domove tražeći nakit jer ga je bilo najlakše prodati. Nazivali su ga “gospodinom provalnikom”, iako je tokom godina bio osuđen za mnoga kriminalna djela, među kojima su prodaja droge, nasilna krađa, prijetnja smrću, obijanje.
Međutim, kao veliki esteta, ljubitelj prirode, životinja i gastronomije, razlikovao se od običnih kriminalaca, a posebno zbog svoje opčinjenosti umjetnošću. Iako je tokom provala u stanove viđao najskuplje umjetnine, nijednu nije ukrao svjestan da ih neće tako lako prodati. Ipak, 2000. to se promijenilo te je, dok su ukućani u jednom pariškom stanu mirno spavali, ukrao dva Renoara, Deraina, Utrilla i Brakea, djela u vrijednosti od pola miliona evra.
Prema sopstvenom priznanju, znao je da se popne bez ikakve zaštite na 10 ili 15 sprat.
Najveća pljačka u istoriji
A onda je 2010, dok je šetao uz Senu, kroz prozor jedne zgrade ugledao sliku koja mu je privukla pažnju, baš kao i prozori koji su bili isti kakve je već obio u jednoj pljački. Kockice su se posložile, a on je ubrzo iz Muzeja moderne umjetnosti iznio Lagnerovu sliku “Miran život uz svijeću” iz 1922, a koju je za 40.000 evra naručio preprodavac umjetnina Žan Mišel Korvez.
Iako je mislio da uzme samo nju, za oko mu je zapela i Matisova “Pastorala”, potom Modiljanijeva “Žene s lepezom”, Pikasov “Golub sa graškom” i Brakova “Maslina u blizini Estaka”. Sve ih je uzeo. Sve osim Modiljanijeve “Žene s plavim očima”, zbog koje je u trenutku u kojem ju je htio skinuti sa zida, osjetio neku nelagodu.
Plijen vredan više od 100 miliona dolara
– Kada sam je htio skinuti, kao da mi je rekla – ako me uzmeš, žalićeš do kraja života – rekao je.
Procijenjena ukupna vrijednost svih ukradenih slika, bila je više od 100 miliona dolara.
Kasnije je ispričao da je danima “snimao” situaciju. Šest noći je proveo tapkajući po okviru prozora sredstvom za skidanje boje te mijenjajući šrafove lažnima, napravljenim od gline. U jutro 20. maja bio je spreman za svoj poduhvat – skinuo je prozor bez problema vakuumskim jastučićima i bonsekom zarezao bravu na rešetki, vješto izbjegavajući senzore kretanja.
Potom je izašao, želeći da vidi hoće li se alarm aktivirati, a kada je uvidio da se to nije dogodilo, vratio se i uzeo slike.
Policija je godinu i više tapkala u mjestu sa istragom, a onda igrom sudbine i nepromišljenim potezom Tomića, kockice su se ipak posložile.
Priznanje u pijanom stanju mu došlo glave
Tomić ne bi bio ni uhvaćen od strane policije da u svom bijesu i zatvorenosti, nije povjerio šta je uradio svom jedinom prijatelju od povjerenja, beskućniku koji je u dokumentarnom filmu ispričao kako mu je on u nekoliko navrata, u pijanom stanju, rekao da je ukrao slike vrijedne nekoliko miliona evra. Upravo ta česta komunikacija sa beskućnikom, policiji je zapala za oko.
Naime, njih dvojica su bili razvili prijateljstvo vremenom, te su Tomić i on, kako su ispričali, često išli zajedno po vrhunskim restoranima.
U jednom takvom razgovoru pod prisluškivanjem, Tomić je ponovo priznao šta je uradio. Ipak, budući da to nije uradio u svjesnom stanju, policija je morala da nađe drugi način privođenja. Riješili su da ga prate i prisluškuju.
Uhvaćen zbog jedne, priznao i drugu krađu
Kada je ostao bez para, budući da mu Korvez nije isplatio milione već siću, Tomić je krenuo u novu pljačku. Po dojavi Korveza, sa kojim je prema svom priznanju, morao da nastavi da radi zbog novca, obio je stan iz koga je odnio nekoliko slika i nakit. Kada ga je policija zaustavila u jednom trenutku, sam je priznao sve, bez problema i želje da pobjegne. U daljem razgovoru u stanici, odao je Korveza i Birna. Nažalost, iako su sva trojica osuđena, slike nikada nisu pronađene, budući da Birn tvrdi kako ih je u napadu straha, uništio. Korvez je dobio sedam godina, Birn sedam, dok je Tomić dobio osam, i svi su danas na slobodi.
Ipak, i Tomić, i direktor muzeja i inspektor koji je vodio istragu, tvrde da je to laž, budući da je Birn, koji je osuđen na šest godina, stalno lagao i mijenjao iskaze. Kako su rekli, očekuju da se one iznenada negde pojave.
Našao sreću u ljubavi tokom robije
Kako je Tomić kasnije rekao, 18 godina života proveo je u zatvoru prije pljačke MoMA, za koju je želio da mu ujedno bude zadnji posao. Želja mu je bila da uzme novac, kupi brod i plovi svijetom.
Po izlasku iz zatvora, Tomić je sa svojom djevojkom otišao upravo prvo na morsku obalu. Da će na kraju možda uspjeti da promijeni život, govori činjenica da je prije odlaska u zatvor upoznao Opiolu, sa kojom se kratko viđao robije, a zatim je nastavio viđanje i kroz zatvorske dane. Danas njih dvoje žive zajedno, i uživaju zajedno u Vjeranovoj slobodi, koju je dočekao ove godine.
Kako je rekao, i dalje voli da se popne uz fasadu zgrade i da luta po krovovima, ali ne krade. Taj adrenalin, iako danas ima 55 godina, i dalje je prisutan u njegovom životu, piše Tporta.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu