Odmah su se zavoljeli, a kako ljubav ne poznaje granice, kada se vraćao u svoj rodni grad i Julija je krenula sa njim. U Nišu je i zaprosio. Ispred tvrđave, nasred mosta, uz podršku prijatelja koji su tu noć učinili čarobnom. Ipak, život nije bajka, a Julija je vrijedna. Iskustvo u kulinarstvu joj je pomoglo da uvijek ima posla, gdje god bila.
Ukrajinka Julija iz grada Odesa ima dvije sestre koje su zbog ratne stihije pobjegle u Poljsku. Roditelje nema, a u rodnom gradu joj je ostala samo 88-godišnja baka. Nada se da će je još nekada vidjeti.
– U Nišu sam treću godinu. Ovdje me je dovela ljubav. Upoznala sam dečka koji je iz Niša i to je bila ljubav na prvi pogled – istakla je Julija za Glas juga.
Upoznali su se u Slovačkoj gdje je radila u jednoj firmi.
– U Ukrajini je veoma mala plata, u Slovačkoj se mnogo bolje zarađuje – iskrena je ova dvadesetdevetogodišnja djevojka.
Između njene zemlje i Srbije, kaže, ima mnogo sličnosti, pa i u zaradi. I ovdje su, dodaje, minimalne zarade. Ona se školovala za kuvara, zatim je i radila sedam, osam godina u kuhinji. Nije joj bilo teško da se prilagodi srpskoj kuhinji.
– Mnogo su slične srpska i ukrajinska kuhinja. I narod je sličan i jezik – rekla je Julija.
Ukrajinska kuhinja, bogata tjesteninama i mesom, nalazi svoj odjek u srpskim jelima poput ćevapa i pljeskavica. Julija s ponosom dijeli svoju tradicionalnu kuhinju sa gostima iz Srbije, što dodatno osnažuje veze između dvije zemlje.
Problema u Srbiji nije imala. Primjeti da neko više voli Ruse, neko Ukrajince, ali problema nije imala. Teško joj je što se u njenoj zemlji ratuje.
– Kada su moje sestre morale da odu iz Ukrajine, to sam teško preživjela. Na sreću, sve je okej, otišle su u Poljsku i sve je dobro prošlo, ali baka neće da ostavi kuću, kaže “tamo sam rođena, tamo ću da umrem” – prisjeća se Julija.
Julija osjeća zahvalnost što je pronašla sigurnost i ljubav u Srbiji. Njena najveća želja je da se rat u Ukrajini završi i da ponovo posjeti svoj dom, ali istovremeno gradi budućnost u Nišu. Možda će jednog dana pokrenuti sopstveni biznis i ponuditi niškim gurmanima ukrajinske specijalitete, donoseći komadić svoje kulture u svoj novi dom.
Julijina priča je podsjetnik na snagu ljubavi, otpornost i nadu koja može prevazići geografske i kulturne granice, stvarajući mostove između ljudi širom svijeta, piše Glas juga.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu