Kašnjenja na početak predstave, mobilni telefoni koji zvone pa čak i razgovori. Sve to remeti koncentraciju glumaca, ali i publike. Često glumci prećute, ali je nedavno Nenad Jezdić sa scene Zvezdare teatra, poručio da je takvo ponašanje odraz nepoštovanja, što je publika pozdravila aplauzom.
Kultura ponašanja u pozorištu
Umjesto aplauza i poklona, obraćanje Nenada Jezdića publici kojoj su pravila ponašanja i pozorišni bonton postali strani. Ovakvo ponašanje remeti kako glumce, tako i ostatak publike. S druge strane i zaposleni u pozorištu se dovode u vrlo neprijatan položaj.
– Neka mi oproste ljudi, ali mi nije bilo do aplauza – oglasio se Nenad Jezdić nakon obraćanja ženi iz publike.
– To je posebno negativan osjećaj – rakao je Jezdić-
– Većina ljudi koji dolaze u pozorište pripadaju stalnoj pozorišnoj publici, koja zna kako se ponaša u instituciji kulture. Ovo o čemu sada pričamo su izolovani slučajevi, koji remete rad, odnosno uživanje publike, a i rad ljudi koji su u pozorištu, a prvenstveno glumaca koji su na sceni – kaže Zoja Pavlović iz “Zvezdara teatar”.
Kako kažu stručnjaci tu je i problem zavisnost sve većeg boja ljudi od upotrebe digitalnih uređaja, mobilnih telefona, aplikacija.
– To je ozbiljna zavisnost, to nije možda stvar više ni nepoštovanja glumaca kao takva, nego jednostavno te zavisnosti gdje više ni publika ne može ni svoj kontinuitet pažnje da održi, da u dovoljnoj mjeri da isprati predstavu ili film. Sve mora brzo da se dešava jer aplikacije stalno zahtijevaju da se naša pažnja do te mjere fragmentizuje. Tako da, potpuni sunovrat i nihilizam svih ustaljenih normi i vrijednosti u svim aspektima života, a onda na to treba dodati i posljedice rasutosti uma u digitalnoj civilizaciji – kaže Aleksa Vukašinović sociolog.
Pored telefoniranja, šuškanje, komentarisanje, grickanje, dovikivanje, takođe je suprotno pozorišnom bontonu ali se publika ni toga ne pridržava.
– Nekom zazvoni alarm, treba popiti lijek, to se dešava i ja nekada ne isključim zvono, kako da kažem svi žurimo, radimo, ali onda ne nastavljaš razgovor. Mi smo u jednoj komediji gdje se baš Miloš Đorđević kolega, pošto je bila komedija, rekao: “ajde da sačekamo da gospođa završi razgovor” i onda smo mi nju gledali i nastavili. I to je sad duhovito, ali kad je konstantno, kad je svako veče, umije da vas dekoncentriše, posebno kada igrate neke stvari koje se tiču nekih teških duševnih stanja i važne koncentracije. Nismo samo glumci tu, tu je i gomila ljudi okolo koja treba da prati radnju, tehničari ne mogu da čuju šlagvort jer zvoni telefon – kaže Aleksandar Jovanović, glumac.
Pored kodeksa ponašanja tu je i kodeks oblačenja. Trenerkama, patikama, šorcevima, helankama, nikako nije mjesto u teatru.
Ipak, kako kaže naš sagovornik, danas kada nema puno ljudi u pozorištu, dobro je da dođu pa makar i u trenerci, jer garderoba je najmanji problem.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu