A pošto se nalazi na vjerovatno najatraktivnijoj lokaciji u centru Banjaluke, tajkuni već odavno oblijeću oko nje.
Tako bi se ukratko mogla opisati sudbina kuće u kojoj je godinama živio i stvarao Vlado Milošević, čuveni kompozitor i etnomuzikolog, akademik koji je proslavio Banjaluku u umjetničkim krugovima i po kojem se i danas zove banjalučka Muzička škola.
Autor rukoveti “Pjesme sa Zmijanja” i opere “Jazavac pred sudom” u muzici je bio ono što je Petar Kočić bio u književnosti: klasik i simbol.
Milošević je preminuo 1990. godine, a “njegova” kuća je doživjela nevjerovatnu sudbinu, koja je i danas obavijena velom tajne.
Ovdje rastu knjige, pod katancem
Oronula, zakatančena, ograđena zarđalom ogradom i zarasla u korov, ova kuća je i danas “ukrašena” natpisom “Ovdje rastu knjige”.
Iz Gradske uprave Banjaluka ni nakon 7 dana nismo dobili odgovore na pitanja o kući Vlade Miloševića, vili s kraja 19. vijeka koja se nalazi u glavnoj banjalučkoj ulici: iza zgrade Narodne skupštine RS, a preko puta Fabrike duvana i katoličke katedrale.
U Muzeju Republike Srpske nam je rečeno da je ova institucija, narodski rečeno, nema ništa ni s kućom, ni s akademikovom zaostavštinom.
– Izvršni odbor Grada Banjauka 1999. godine privremeno ustupa kuću na korišćenje Akademiji nauka i umjetnosti, a 2000. godine zvanično se radi primopredaja objekta između Muzeja i Grada Banjaluke. Od tada, Muzej zvanično nema nikakvu nadležnost nad kućom, a sva muzejska građa je u tom periodu iznesena iz kuće i raspoređena na nekoliko lokacija – rekla je za Srpskainfo portparolka Muzeja RS, Sanja Bursać.
Dokument iz 2003. godine, koji je u posjedu Srpskainfo, međutim, svedoči da nije sve baš tako.
Upravo je Muzej RS, još davne 1997. dio prostora u kući Vlade Miloševića ustupio Zadužbini “Petar Kočić” Beograd – Banjaluka, da bi potom, 2002. tužio svog “podstanara”.
Zadužbinom je i tada, kao i danas, rukovodio književnik Nikola Vukolić.
Sud je 2003. donio prvostepenu presudu: Zadužbina mora da se iseli u roku od 8 dana.
Od tada je prošlo više od 20 godina, a Nikola Vukolić i njegova Zadužbina još stanuju u Miloševićevoj kući. Bespravno ili ne, to nismo uspjeli da saznamo, jer od Grada Banjaluka nismo dobili odgovor ni na ovo pitanje.
– Tu sam, radim, dolazim svaki dan. Naravno da ste vidjeli katanac, ja namjerno katanac ne skidam ni kad sam u kući, svakakvi likovi se motaju ovuda, raspitaju se – rekao je Vukolić u kratkom telefonskom razgovoru za Srpskainfo.
Dodao je i da mu je poznato da je kuća “pod zaštitom države”, ali da on ne može da ulaže u njenu obnovu: niti ima prava na to, niti ima novaca za takav poduhvat.
Propadanje pod zaštitom države
Da je kuća pod zaštitom, potvrđeno je za Srpskainfo i u Republičkom zavod za zaštitu kulturno-istorijskog i prirodnog nasljeđa.
Kako je pojasnila viša stručna saradnica za konzervatorsko-restauratorske poslove, arhitektica Milena Dragaš, vila je izgrađena 1899. godine i dio je zaštićene ambijentalne cjeline.
– Vila je dio ambijentalne cjeline u dijelovima ulica Kralja Petra Prvog Karađorđevića i Mladena Stojanovića, koja je odlukom Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika BiH proglašena nacionalnim spomenikom BiH, te prema tome uživa najviši stepen zaštite – navodi Dragaševa.
Vilu je, prema svjedočenju nekadašnjeg banjalučkog biskupa Franje Komarice, sagradio generalni vikar Bnajalučke biskupije i zavještao je crkvi. Nova narodna vlast je vilu, koju je njegov graditelj i vlasnik zavještao crkvi, 1959. godine konfiskovala, a 20 godina kasnije je ustupila na doživotno korištenje akademiku Vladi Miloševiću.
Muzikolog Milorad – Buco Kenjalović, osnivač i nekadašnji dekan Akademije umjetnosti u Banjaluci, dobro se sjeća tih vremena.
Još kao dječak je, kaže, vježbao violinu i učio u vili koju Banjalučani pamte i prepoznaju kao kuću Vlade Miloševića,. Kasnije je neko vrijeme radio u tim odajama.
– Kad je zbog izgradnje zgrada u Boriku, koje Banjalučani zovu Pentagon, srušena njihova mala idilična kuća okružena vinovom lozom, Vlado Milošević i njegova supruga Vida su kuću u tadašnjoj Ulici Maršala Tita dobili na doživotno korištenje. Oni nisu imali potomaka – priča Kenjalović.
Kaže da je, nakon smrti akademika i njegove supruge, kuća bila koliko-toliko održavana, bar dok je direktor Muzeja bio čuveni koreograf Vaso Popović.
– U toj je kući bila i izložba tradicionalnih instrumenata, tu je bila pohranjena zaostavština Vlade Miloševića – kaže naš sagovornik.
Vrijedi najmanje milion KM, ali…
S vremenom kuća je propadala, bivala sve zapuštenija, a dešavale su se i nezgode, poput pucanja cijevi, koje su je dodatno devastirale.
– Ja sam takoreći odrastao u toj kući i bilo mi je stalo da se ona sačuva. Kao jedan od osnivača Akademije umjetnosti, borio sam se da u toj kući bude smješten odsjek za etno muzikologiju, ali to se nije ostvarilo – kaže Buco Kenjalović.
Zaostavština Vlade Miloševića je prenesena u Spomen sobu, koja se nalazi u sklopu Akademije umjetnosti, a vila na nekadašnjem Carskom drumu prepuštena je svojoj sudbini.
Kenjalović tvrdi da je Nikola Vukolić preko Zadužbine “Petar Kočić” pokušao da se domogne vlasništva nad ovom nekretninom.
Prema procjenama stručnjaka, stara vila, zbog lokacije i ogromnog dvorišta, vrijedi najmanje milion maraka.
Da li se iza kulisa zaista vodi bitka za vjerovatno najatraktivnije slobodne kvadrate u srcu Banjaluke?
Jesu li graditelji, kojima novac nije problem, zaista bacili oko na ovu kuću i prilično prostrano dvorište koje je okružuje?
Dragan Milanović, odbornik PDP u Skupštini grada Banjaluka i ekspert za procjenu i promet nekretninama, kaže da takve ćaršijske priče nemaju mnogo veze sa stvarnošću.
– Ta je kuća zaštićeni spomenik, zaštićeno je cijelo to područje, a ono što je pod zaštitom. Graditeljima nije dostupno i tu nikakvi milioni ne pomažu- rekao je kratko Milanović za Srpskainfo.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu