U jednoj životnoj ispovijesti Pavić se osvrnuo na svoje uspjehe, karijere glumaca, i tom prilikom istakao da će čuveni likovi iz popularnih serija živjeti i nakon njegove smrti.
– Od preko stotinu glumaca koji su igrali u mojim tekstovima samo sam sa nekima imao bliži, prijateljski odnos. I baš oni, meni najbliži, otišli su iznenada i u punoj snazi: Radmila Savićević, Danilo Lazović i Milenko Zablaćanski. Bili su prebogati vrlinama, i kao glumci i kao ljudi. Bili su nekonvencionalni, ličnosti od formata, potpuno izvan onoga što tako ruži našu kulturnu scenu – pričao je on i dodao:
– Gotovo sve moje serije ušle su u kolektivno pamćenje gledalaca. I to ne samo jedne generacije. Kao da je taj izmaštani svijet stvarno postojao. Mi smo ga stvorili. Ne ja sam. Stvorili smo ga svi zajedno. Prije nas to nije postojalo. Možda će ostati da postoji poslije nas. Kad nas više ne bude, živjeće: Ema Popadić i njen Giga, Šurda i Vesna, Neša i Peša, Tintoreto i Malina, Aranđel i Riska… I djed Trajko sa svojim zakopanim blagom.
“Da li sam pogriješio?”
Pavić je tada govorio i o pisanju za televiziju, te je pričao da je njegova supruga Ljiljana najzaslužnija za to.
– Ljiljana je najzaslužnija, ili najviše kriva, što sam počeo da pišem za televiziju. Mislio sam da ću pisati isključivo knjige. Da li je trebalo raditi za televiziju ili ne, da li sam pogriješio? Da sam pisao knjige, ne bih napisao ovoliko. Napisao bih mnogo manje. Da li bi od toga nešto ostalo, veliko je pitanje. Mislim da je televizija u meni našla svog pisca, da sam ja našao svoj medij, da smo se mi srećno našli, da to nije bio neki brak iz ljubavi, ali je ispao dobro. Djeca su nam ispala dobro. A to je ipak najvažnije.
– Sa “Boljim životom” sve se promijenilo. Ta serija bila je prekretnica i u mom radu i u načinu na koji je do tada radila televizija. Jedan novinar je na kraju napisao: “‘Bolji život’ je izmenio vizuru TV gledalaca.” A na početku bio je samo novi urednik Vojkan Milenković, ambiciozan do te mjere da je iziritirao sve na televiziji, i oko nje. Pozvao me je, stao pred mene mirno u svojoj kancelariji, rekao da je kao student gledao “Diplomce” i da želi da napišem seriju od 52 epizode – pričao je scenarista.
– Izvesno vrijeme prije toga perforirao mi je čir na duodenumu. Izdržao sam to na nogama. Napustio sam sastanak, a izlazeći, rekao sam: “Kroz tri nedjelje vidjećemo se u sasvim drugačijem raspoloženju.” Poslije četrnaeste epizode pojavio se prvi pohvalan tekst u novinama, sa potpisom Mirjane Golumbovske. Napisano je, ukratko: “Ljudi, pa ovo je odlično.” A poslije petnaeste vratio se Neša Ristić, tada direktor televizije, iz Velikog Laola i saopštio: “Večeram ja u hotelu i odjednom ostanem sam u sali, nestanu i kelneri. Svi otišli u salon sa televizorom, da gledaju ‘Bolji život’.” Poslije šesnaeste epizode isti ljudi koji su mi predlagali da seriju završimo doveli su u “Košutnjak” trubače i pjevače a glavni inicijator puča u redakciji igrao je na stolu, piše Blic.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu