Tokom pandemije korona virusa 2020. godine, Maja i Zoran iz Beograda su odlučili da se sa djecom pokupe i silom prilika odu na Zoranovu dedovinu, u selo Žarevo, nedaleko od Brusa. A onda vremenom shvatili da su napravili najbolju odluku u životu.
– Tokom korone smo došli na ideju da dođemo ovde najprije na kratko, kako bi imali slobodu kretanja, da ne bi sjedili u Kaluđerici u Beogradu, zatvoreni. Ja sam u tom trenutku bila zaposlena i imala sam mogućnost da radim svaki drugi dan. Kako mi je bilo naporno da putujem, i kako sam kao majka sedmoro djece najpotrebnija njima, ja sam odlučila da dam otkaz – i to je sve bilo dok još nismo bili sigurni da ćemo zaista i živjeti… A onda, nakon mog porođaja 2021. vratili smo se na kratko u Beograd, a onda ponovo za selo. Tada sam došla na ideju da djeca ovdje pređu u školu – govori Maja objašnjavajući da su još tada shvatili da je život na selu mnogo lakši.
Kako su svjesni da je i u selu potreban početni kapital kako bi se razvio bilo kakav posao od kog može da se živi, suprug Zoran je i tada ali i sada ostao da radi u Beogradu.
Upravo zbog toga, za sada priznaju da nemaju ni sredstava a ni vremena da gaje stoku i prave bašte u kojima bi imali svoje proizvode, ali se tome svakako nadaju u bliskoj budućnosti.
Vjera kao osnova njihove svakodnevnice
Njihov svakodnevni život nije obojen luksuzom, već iskrenom žrtvom, dubokom vjerom i bezuslovnom ljubavlju prema porodici.
Priznaju i da je vjera osnova njihove svakodnevnice, gdje pored odlaska na liturgiju svake nedjelje Maja pomaže ocu u Manastiru Strmac, odnosno pjeva za pjevnicom.
Sloboda – najveća razlika između sela i grada
Kada je u pitanju samo selo, na pitanje šta je ono što baš ovo selo ima, a druga nemaju, Zoran za Jutjub kanal “Povratak na selo” odgovara:
– Subjektivno, ja sam kao mlađi ovde provodio raspuste. Takođe, supruga me je nakon što smo se uzeli vodila u svoja sela, ali ona nisu bila kao ovo. Mada mislim da je generalno, najveća razlika između sela i grada u slobodi. U selu postoji sloboda življenja. I što je meni jako bitno, kada u selu legnete da spavate, vi čujete tišinu. Toga nema u gradu.
“Selo mnogo bolje utiče na djecu”
Ipak, Zoran dodaje da na početku nije bio baš oduševljen idejom da pređu na selo, kako kaže, činilo mu se da je to bila nepromišljena odluka njihove djece, ali je onda, nakon nekog vremena shvatio, na osnovu njihove sreće, da su Maja i oni uradili pravu stvar.
– Ono što se vidi kod djece jeste ogromna promjena u ponašanju i zrelost. Selo mnogo bolje utiče na djecu. Prezadovoljni su, iako nema ni prodavnice blizu, ni igraonice ali Brus koji nam je najbliži ima lijepe zanimljivosti pa tu odemo – govori Zoran pa dodaje da jedino ono što im fali jeste da se konačno “otarase” Beograda u potpunosti i da se definitivno presele na seo.
Otkrili su da su na svom imanju zasadili i maline, pa time natjerali i druge komšije, koji imaju placeve blizu njih da urade isto.
Povratak korijenima: Sedmoro djece i život po vjeri
– Povukli smo ih da i oni posade i gotovo da smo oživjeli selo ljeti – sa osmijehom govori Maja.
“Imanja naših predaka ne smijemo zaboraviti”
Na kraju, Zoran i Maja su priznali šta je zaista bitno kada su u pitanju sela i njihova spona sa precima ali i budućim generacijama.
– Zapuštena imanja naših predaka nisu nešto što treba prepustiti zaboravu. Svako ko posjeduje zemlju, moj savjet je da je nikada ne zapusti. Čak i jednostavno košenje trave može biti čin poštovanja prema onome što su nam preci ostavili. Oni su u ta sela uložili svoj rad i život, a danas bi bilo tužno da to samo pustimo da propadne – poručuju Maja i Zoran, prenosi Blic.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu