Pripadnici ovog plemena, u okviru festivala pod imenom Ma’nene, svake treće godine izvode ritual otkopavanja svojih preminulih članova porodice, kako bi ih očistili i obukli u novu odjeću. Kao da ritual sam po sebi nije bizaran, pripadnici ovog plemena obavezno naprave i porodični fotografiju sa preminulim članom.
Prema vjerovanju, lovac Pong Rumasek tokom putovanja planinom naišao na leš ispod drveta. On ga je obukao i priredio mu sahranu. Rumaseka je kasnije pratila sreća zbog dobrog djela koje je učinio za preminulog stranca. Tada su pripadnici Torajan plemena prihvatili Ma’nene, prenosi Blic.
I tako je sve počelo.“Ceremonija čišćenja leševa”, kako u prevodu glasi naziv ovog za mnoge bizarnog rituala, sprovodi se duže od jednog vijeka, a njegova suština je u slavljenju života i održavanje veze sa svojim preminulim članovima. Torajanci vjeruju da će im njihovi mrtvi biti zahvalni i blagosloviti ih zbog ovog ljubaznog gesta.
Indonežanska "kultura" ebem ih poremećene.Festival čišćenja. "Tradicija" iskopavanja umrlih i čišćenja tela. Preminulog iskopaju,očiste pa ga stave na suncu da se suši(kao da suše duvan) Obuku im čistu odeću,islikaju se i kad se "prosuše" zatrpaju🤢🤢🤢 pic.twitter.com/em8tdhUnhE
— Vladimir1 (@vlad_gledalac1) December 2, 2023
Sahrana kao najvažniji događaj
Jedan od najvažnijih događaja u životu Torajan naroda je sahrana. Mnogi cjelog života štede novac kako bi mogli da priušte ugledan pogreb za sebe ili članove porodice.
U nekim slučajevima, sahrana preminulih održava se nedeljama ili godinama nakon njihove smrti, tako da porodica ima vremena da uštedi novac kako bi priredila ekstravagantnu sahranu.
Pogrebni čin u mnogim zemljama je ujedno i posljednja prilika da se sa preminulom osobom oproste bliski ljudi, međutim, to nije slučaj sa Trorajancima. Kako bi usporili proces raspadanja tijela, svog preminulog člana spuštaju u posebno obloženu zemlju. Redovno mijenjanje i popravka sanduka, još jedan je od obaveznih stavki ovog rituala, kako bi tijelo pokojnika bilo u što boljem stanju.
Smrt je samo koraka ka spiritualnom životu
U sistem vjerovanja ovog naroda je ugrađeno da smrt nije posljednji korak, već samo jedan od koraka tokom spiritualnog života. Smrt predstavlja ključnu tačku tranzicije i neke sahrane traju i po nedelju dana.
Torajan narod vjeruje da duh preminulog uvijek treba da se vrati u rodno selo, što odvraća mnoge od napuštanja domova, u strahu da će da umru tokom putovanja i njihovo tijelo neće moći da bude vraćeno.
U rijetkim slučajevima kada stanovnik umre izvan sela, članovi porodice odlaze do mjesta u kojem je preminuo i vraćaju tijelo kući.
Najveći broj Toraja, čak 80 odsto, su protestanti ili katolici, ali su naklonjeni ritualima animizma i kod njih postoji vjerovanje da sve što nema ljudski oblik, kao što su životinje, biljke, pa čak i predmeti i pojave ima duh i dušu.
Ostrvo Sulavesi svake godine posjeti nekoliko hiljada turista i antropologa koji žele da vide njihove neobične rituale.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu