Vesna je počela karijeru u Srbiji. Radila je kao medicinska sestra na odjeljenju neuropsihijatrije u Požarevcu 15 godina, a borbu s koronom dočekala je kao sestra na odjeljenju za hemodijalizu u bolnici u Mantovi. Pristala je da uprkos umoru i situaciji u kojoj se nalazi za Blic da ispriča kako izgleda život u žarištu najgore pandemije koja je pogodila čovječanstvo u 21. vijeku.
Zlo još niko nije uspio da sagleda iz daleka dok mu ne dođe na prag. Takvi smo svi. Ja ne radim jer sam srećom na bolovanju, mislim da se neću ni vraćati na posao više. Svesno sam ostala ovde. Ne krivim ljude koji su pohrlili kući u Srbiju a da nisu ni bili svjesni, možda prosto ne znaju šta rade, i moja porodica je pocijepana, dio u Italiji, a dio je u Srbiji – kaže Zečevićeva.
Radila je i gledala kako joj jedna po jedna koleginica obolijevaju. Mlade žene. Snažne. Jednog jutra ju je sačekala strašna vijest.
– Četiri moje koleginice su umrle. Smrt koja je svakodnevna pojava u bolnici uvijek, pa i sada nije nešto na šta ostaneš miran. Moje koleginice znam iz hodnika na zdravo-zdravo. Znam da ih više nema. Prije par dana javlja mi drug da nije dobro, da ide do bolnice. Poslije dva dana ga stavljaju na vještačka pluća, jutros javlja porodica da je preminuo. Šok i beskrajna tuga… Imao je 60 godina, nije bio bolestan, stalno mi je govorio da prestanem da pušim. Boli i inače kada neko umre, kada je neko koga poznaješ, onda boli strašno – kaže.
Zečevićeva naglašava da situaciju morate shvatati ozbiljno. Italijani to nisu uradili, a sada im za ostanak u kući ne trebaju pravila, prijetnje i kazne. Dovoljno je da pogledaju crne brojke, brojke smrti.
– Još uvijek i mislim, još dugo ili nikada neću zaboraviti užas koji se ovdje živi posljednjih nekoliko mjeseci. Danas je 21. dan strogog karantina. Iz kuće izlazi samo moj muž, u nabavku u prvu prodavnicu. Nema prijetnji… Dovoljno je da odgledaš vijesti, pogledaš brojeve, pogledaš strah u očima. Psa više i ne izvodim napolje iz straha. Donedavno sam izlazila s njim, sada i on kao i ja sjedi u stanu. Terasu smo preuredili za njega. Samoizolacija je ono na čemu svi insistiraju i svi sve više poštuju. Broj novih pozitivnih raste i smanjuje se, mijenja se iz dana u dan. Cifre koje se mjere u hiljadama. Mnogi od tih ljudi moraju u bolnicu. Srećom, ima i onih koji ozdrave, ima onih koji se poslije intenzivnih tretmana oporave i izvuku živu glavu, ali još uvijek previše ljudi umire – kaže Zečevićeva.
Sila koja na podmukao i bolan način razara organizam
Globalnu pandemiju virusa korona, tačnije njegovu silinu sa kojom napada ljude, opisuje kao najveću pošast koja je snašla čovječanstvo. Kako je rekla, virus je svuda oko nas, a ono što nas može spasiti jeste visok stepen održavanja higijene, uz ostale mjere zaštite, poput maski i rukavica.
– Virus je nešto najagresivnije sa čime se čovječanstvo susrelo do sada. Bilo je bolesti i epidemija, čak i pandemija, ali ništa nije tako brzo ubijalo. Tu je ovo zlo neprevaziđeno. Od temperature, preko kašlja, običnih simptoma prehlade, za tili čas, doslovce u nekoliko sati izaziva respiratornu insuficijenciju, edem pluća, razbuca organizam takvom snagom i surovošću, i to je vjerovatno razlog što stariji umiru. Imuni sistem tu nema kada ni da odreaguje – upozorava zdravstvena radnica.
Vesna je pred penzijom i sama kaže da nije ni sanjala da će se suočiti sa takvom mukom pred sam kraj radnog vijeka.
– Nadm se da sam na mom poslu dala sve od sebe i da ću uspjeti da odem u penziju . Imam samo dvije mogućnosti, da me pokupi korona ili da odem više iz zdravstva. Umori se čovjek od svega što radi. Ja sam ponosna na živote koje sam spasavala, na profesiju kojoj sam poklonila pola života, ali sam umorna od bolesti i smrti. Zaista mi na kraju radnog vijeka nije trebala ovakva slika Italije, iskežena i ružna u cijelom svom ludilu – kaže žena.
Čuvajte naše najvrijednije oružje
– Virus je svuda. Sami smo ga nesvjesno posijali svuda. Podizanje higijenskih mjera na maksimum, ograničeno kretanje i što manje kontakta jedino je što može da ga zaustavi, da pokida lanac zaraze, ne mora niko da vam kaže, naredi, uslovi… To je prosto naša jedina odbrana i svako od nas mora da ima to oružje i da se bori sa svog položaja, jer ovo jeste svojevrsna civilizacijska bitka. Čuvajte sebe i čuvajte druge. Dajte da iz ovoga izađemo živi i zdravi, poslije će sve biti lakše. Izaći ćemo zajedno na megdan životu – poručuje Vesna.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu