Podizanjem glasa, želi da pomogne ženama koje su prošle kroz istu situaciju.
Mnoge dame su u posljednje vreme, kroz pokret #nisamprijavila digle glas i otvoreno pričale o ranama iz prošlosti, o nasilnicima i nasilju koje su doživjele, a Verica Rakočević o tome kaže:
– To je jako škakljiva tema. Privatno imam svoj stav o tome i ne bih ga javno iznosila. Ja sam svoje traumatično iskustvo ispričala kod Nataše Miljković na RTS-u da bih pomogla savjetima i ličnom – životnom pričom jednoj šesnaestogodišnjoj djevojčici koju su silovali drugari. Bila sam jako mlada (18 godina), imala stroge roditelje, i nisam prijavila počinioca tog djela. Kasnije sam smatrala besmislenim da poslije deset godina pokrećem priču koja ništa dobro ne bi promijenila u mom životu. Ono što sada mogu da kažem je, prijavite odmah, istog trenutka i bez obzira kakav odnos imate sa roditeljima, oni su ti koji će uvijek biti vaš zid odbrane.
Na pitanje koja je njena poruka ženama koji su prijavile nasilje, a koja onima koje još to nisu učinile, Verica je rekla:
– Onima koje su prijavile, nemam šta da poručim, one koje nisu neka to učine odmah bez dana čekanja.
Verica je uvijek prkosila vremenu i živjela van njegovih okvira, kako u poslu, tako i u ljubavi. Zato je otkrila tajnu kako se dobro snalazi na nepoznatom terenu.
– Rodite se sa snagom i predodređenošću da budete drugačiji. Kada još svim snagama njegujete tu predodređenost onda tu nema velike tajne. Snaga uma, dosljednost i istrajnost da budete to što jeste, bez obzira što se ne uklapate u kliše.
Iako ima 74 godine, na njenom izgledu mogu joj pozavidjeti mnogo mlađe dame.
– Genetiku sam nasljedila od djede Radisava, maminog tate koji je umro u 96. godini bez i jedne bore na licu kao da je uradio pet fejs liftinga. Kosovski gen, koji je učinio da iz najtežih životnih bitaka izađem neozleđena, zdrav život, ishrana, fizička aktivnost i ljubav prema svima i svemu što me okružuje- rekla je ona za crnogorski portal “Magazinnina”.
Verica je često govorila da žena u ormaru uvijek mora da ima “slobodu”, a na pitanje šta treba da nosi u duši, Verica odgovara:
– Slobodu takođe i osjećaj empatije i ljubavi prema sebi i svemu što je okružuje. Moramo biti pravedne i prema muškarcima zato što su postali ženstveni, a žene muškobanjaste.
“Često sam tiho plakala”
Dizajnerka se uvijek hrobro nosila sa svim vjetrovima što su je lomili. No, uprkos tome nije je mnogo ojačalo da ne brine šta će drugi reći.
– Lagala bih ako bi rekla da me ne dotiče. Često sam tiho plakala, ne zbog toga što su me pogađale te oluje, nego zbog snage i količine ljudskih nesreća. Samo nesreće sa kojima ljudi ne umiju da se nose, izazivaju tu količinu mržnje koju poput najstrašnijih oluja šalju na ljude koji se ne uklapaju u njihov šablon. Na moju sreću, meni su te situacije bile pogonsko gorivo da idem naprijed, piše Blic.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu