Istovremeno, u većini trebinjskih kafića i restorana rade studenti i đaci, među kojima je i znatan broj maloljetne djece.
Situacija je slična i u Bileći, Ljubinju, Nevesinju, ali i s druge strane entitetske linije, u zapadnoj Hercegovini, pogotovo u Mostaru.
Narudžbe na engleskom
Ovog trenda nije pošteđen ni glavni grad BiH. U Sarajevu, uz studente i đake koji koriste raspust da bi zaradili koju marku, goste sve češće poslužuju i stranci iz arapskih zemalja.
– Oni većinom ne znaju naš jezik. Narudžbe primaju na engleskom, pa bude i komičnih situacija – kaže jedna Sarajka.
Ekonomisti bi rekli da sila boga ne moli. Radnici, logično, idu za boljim platama i boljim uslovima rada, a u Hrvatskoj se nudi više, pogotovo otkako je ova zemlja, članica EU, ušla u evro zonu i Šengen.
Potvrdila nam je to i Hristina Radan (19), Trebinjka koja je proljetos završila Medicinsku školu i upisala studije laboratorijskog inženjeringa.
– Lani sam tokom ljeta radila u Trebinju, ove sezone sam našla posao u Dubrovniku. Sobarica sam u hotelu, uslovi rada su pristojni, prijavljena sam, imam više nego solidnu platu. Ne radim prekovremeno, ali ako mi to ponude prihvatiću, jer je prekovremeni rad dobro plaćen – kaže Hristina.
Dodaje da nije jedina: pola njenog razreda radi sezonski u Dubrovniku.
Udarnički rad
Njena sugrađanka Aleksandra (17) tek je završila drugi razred srednje škole, ali već drugu sezonu radi u kafićima i hotelima u Trebinju.
– Dogodine ću biti punoljetna i moći ću da dobijem papire za Hrvatsku, a pošto već imam radnog iskustva neće mi biti teško da nađem posao – kaže ova vrijedna djevojčica.
I iskusniji radnici, pogotovo iz nerazvijenih opština, poput Ljubinja i Bileće, masovno ljeti odlaze na rad na Jadran. Mnogi od njih tokom sezone zarade dovoljno da prehrane porodice do narednog ljeta.
– Četiri mjeseca radim udarnički, a osam mjeseci odmaram. Kako god okrenem, to mi se najviše isplati – kaže sredovječni Bilećanin, koji je ove sezone sa sobom u Dubrovnik poveo i sina.
Odnos prema radnicima
Poslodavci su se našli u neobranom grožđu: niti mogu da zarade dovoljno da bi svojim radnicima ponudili evropske plate, niti mogu da na domaćem tržištu nađu kvalitetne konobare, kuvare, barmene.
Menadžer jednog od elitnih restorana u Trebinju kaže da je rješenje samo jedno: treba čuvati radnike i poštovati ih kao najbitnije poslovne partnere.
– Nije nam lako, ne možemo mi platama pratiti Dubrovnik, ali možemo se s ljudima ljudski dogovoriti. I mi smo se još zimus dogovorili: i o uslovima rada i o platama, tako da sada imamo dobru, stabilnu ekipu, koja se ne osipa tokom sezone – kaže naše sagovornik.
Isto pravilo važi i u Mostaru. Dok su mnogi lokali zbog manjka personala zatvoreni, ili usred sezone rade skraćeno, opstaju samo ugostitelji koji čuvaju radnike.
Eskalirao problem s nedostatkom radnika
Goran Čuljak, menadžer jednog od poznatih mostarskih restorana, kažu da već godinama radi sa istom ekipom od 25 radnika, i to na obostrano zadovoljstvo.
– Jasno da oni ne mogu kod nas zaraditi koliko u Splitu ili u Dubrovniku, ali ovdje su kod svoje kuće, rade jednu, a ne dvije smjene, i imaju stabilan posao i redovnu platu i tokom zime – kaže Čuljak.
I u Mostaru ima slučajeva da se ugostitelji „ispomažu“ angažujući ljeti đake i studente, ali ja ta praksa ovdje manje izražena nego u istočnoj Hercegovini.
Goran Stanković, generalni sekretar Saveza sindikata RS, kaže da ovo nije iznenađenje za sindikalce. Hronični manjak radnika samo je eskalirao.
Podsjeća da je, po Zakonu o radu, moguće angažovanje maloljetnih radnika, pod uslovom da su oni stariji od 16 godina, da imaju dopuštenje roditelja da se privremeno zaposle, te da je na ljekarskom pregledu utvrđeno da su sposobni za rad.
Goran Stanković– Ti radnici bi trebalo da potpišu ugovor o radu na određeno vrijeme, ali u praksi oni često rade po ugovoru o djelu, ili čak na crno – kaže Stanković.
Prekovremeni rad
Dodaje da je problem i u tome što stariji radnici, koji odlaze na rad u Hrvatsku, i mladi koji ostaju u BiH, tokom sezone često rade prekovremeno, a taj rad, pogotovo na domaćem terenu, nije adekvatno plaćen.
– Kad su u pitanju sezonci na Jadranu, oni često pristaju da rade takoreći danonoćno, da bi više zaradili – kaže Stanković, ali priznaje da je u Hrvatskoj rad na crno skoro iskorijenjen.
S tim je saglasan i Adis Kečo, pravnik u Savezu samostalnih sindikata BiH, ali dodaje da je veliko pitanje imaju li naši sezonci na Jadranu uslove za dostojanstven rad.
– U smještaju, koji im obezbjeđuje poslodavac, oni nemaju pristojne uslove za život i odmor, a često se nemaju ni kad odmarati, jer nemaju slobodnih dana. Znaju da rade i do kasno u noć – kaže Kečo.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu