Posljedice ove velike igre energentima biće vidljive tek kroz koju godinu, kao i to ko je iz nje izišao kao pobjednik, a ko je poražen.
U odnosu na to, pitanje ko će vladati Donbasom ili zapadom Ukrajine – biće manje važno, ocjenjuje Geopolitika.
Saudijski ministar energetike, princ Abdulaziz bin Salman, rekao je za specijalizovani medij “Enerdži intelidžens” da podržava format “OPEKA plus” i istakao da nije za uvođenje gornjih granica cijene za bilo koga, pa i za Rusiju.
Na pitanje novinara kakvi su njegovi stavovi o tome da američki Kongres ponovo uvede NOPEK zakon, kao i o ograničenju cijena ruske nafte, saudijski ministar energetike upozorava da bi “takve politike neizbježno pogoršale stabilnost i volatilnost tržišta i negativno uticale na naftnu industriju”.
Bin Salman samtra da prijedlog zakona NOPEK ne prepoznaje značaj držanja rezervnih kapaciteta za stabilnost tržišta.
– Isto vrijedi i za gornje granice cijena, bilo da su nametnute zemlji ili grupi zemalja za naftu ili bilo koju drugu robu. To će dovesti do pojedinačnih ili kolektivnih protivdgovora sa nepodnošljivim posljedicama u obliku nestabilnosti – objašnjava on.
On je istakao da bi i Saudijska Arabija smanjili prizvodnju kada bi joj neko ograničio cijene nafte, te dodao da ne bi bio iznenađen da i drugi učine isto.
Dakle, komentariše Geopolitika, zvanični Rijad bi učinio upravo ono što je učinila i Moskva.
Predsjednik Rusije Vladimir Putin krajem prošle godine potpisao je uredbu kojom se zabranjuje snabdijevanje naftom i naftnim derivatima ako je u ugovoru sa drugim ugovornim stranama, direktno ili posredno, navedena gornja cijena.
Pomoćnik američkog ministra finansija Ben Heris naveo je da se oko 75 odsto trgovine ruskom morskom naftom odvija “izvan gornje granice cijena”, uz ocjenu da i to nanosi štetu ruskim prihodima.
Kako izvještavaju pojedini ruski mediji, u februaru ove godine grčki brodovlasnici prevezli do 30 odsto ruske nafte. Preostale količine prevozio je ruski brodar “Sovkomflot i “siva” flota tankera, koji su intenzivno kupovani prošle godine za preusmjeravanje ruske nafte iz Evrope u Aziju.
Iz ovih vijesti nije teško zaključiti da je Rusija u Saudijskoj Arabiji dobila ključnog saveznika za svoju naftnu politiku koja se protivi ograničenjima uvedenim od “G7”, kojima se priključila i Australija.
Kako procjenjuju stručnjaci, Arapima je neprihvatljivo da proizvođačima cijene formiraju – kupci, što je nezabilježeno u bilo kojoj sferi trgovine od kada postoji ljudska istorija.
Može se razgovarati o popustima i određenim kompromisima da bi obje strane bile zadovoljne, ali i tada je to daleko od bilo kakvog diktata ili ultimatuma od kupaca.
Strah Rijada zasniva se i na mogućnosti da se tako dovede u opasnost i postojanje samog OPEK, što je za Saudijce potpuno neprihvatljivo.
Druga stvar koja je vidljiva jeste da je Rusija uspjela pronaći nove kanale snabdijevanja tržišta, odnosno da je preusmjerila strateški izvoz svoje nafte sa evropskog na azijska tržišta, sa mogućim reeksportom na Zapad, uključujući i samo evropsko tržište.
To sa ruskom naftom već, navodno, radi Indija i na tome obilato zarađuje.
Rusiji će puno veći problem predstavljati embargo EU na izvoz njenog dizela, za šta tek mora pronaći zamjensko tržište, a to nikada nije lako.
S druge strane Zapad, odnosno EU, mora pronaći stabilnu zamjenu za donedavne sigurne i jeftine ruske energente. To, takođe, nije lako i zahtijeva promjenu ruta snabdijevanja do drugih proizvođača, koje su višestruko udaljenije, a time i skuplje od onih koje su stizale iz susjedne Rusije.
Sve se to o pretvara u veliku bitku iscrpljivanja.
Međutim, u odnosu na EU (SAD u tom smislu stoje neuporedivo bolje od Evropljana), Rusija ima važnu komparativnu prednost: prebogata je prirodnim resursima koji EU nedostaju.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu