Svoj radni dan započinje kao administrativni radnik, a odmah poslije posla posvećuje se svojoj najvećoj ljubavi. Zbog nje je postala prvi ženski glavni sudija američkog fudbala u Srbiji, ali i u Italiji.
– Cijeli život sam u sportu i okružena sam ljudima koji se bave sportom. Sticajem okolnosti, prije petnaestak godina, našla sam se u društvu ljudi iz Obrenovca koji su krenuli da prate američki fudbal. Tada se u Srbiji organizovala liga bez opreme i liga sa opremom, a obrenovačka ekipa je krenula da trenira. Ja sam kao navijač i posmatrač pratila igru i to sve mi se jako dopalo. Možete samo da zamislite 22 igrača na terenu koji igraju ful-kontaktni sport bez opreme – ne prezaju i ne plaše se kontakta. To je bilo nešto zanimljivo za mene i počela sam da pratim – prisjetila se Ivana za RTV Mag.
Kao djevojčica, Ivana je igrala košarku i željela je da postane profesionalni sportista.
– Volim da kažem da sam “tatin sin” i da sam odrasla na fudbalskom terenu. Tata je prvo bio golmanski, zatim fudbalski sudija i ja sam željela da krenem njegovim stopama kad već nisam mogla da se bavim profesionalno sportom. Prilikom jednog treninga dan pred takmičenje u košarci sam polomila nogu – priča Lazićeva.
Gledajući fudbal, a nakon angažmana u Obrenovcu i Beogradu, donijela je odluku da postane sudija.
– Tada sam već krenula da upoznajem pravila. 2010. sam pitana da budem sportski direktor kluba koji je tada postojao u Obrenovcu. Igrom slučaja, jedan trener je bio spriječen da bude na terenu, pa su me zamolili da ja budem uz ostatak ekipe. Tu je bilo i lijepih i manje lijepih trenutaka, sreće, nervoze… Na tom turniru sam odlučila da budem sudija – priča Obrenovčanka.
Prije deset godina prošla je prošla obuku za sudije koja je trajala četiri mjeseca. Američki fudbal je sport u kojem dominiraju muškarci i dok Ivaninom okruženju njena odluka nije bila čudna, ostalima je žena na terenu bila novost i iznenađenje.
– U tom trenutku kod nas nije bilo ženskih selekcija što se tiče fudbala, pa nije bilo ni ženskih sudija. Uvijek se primeti gestikulacija, pogledi, komentari… To je simpatično i dešava se i dan-danas kada sudim ekipi kojoj do sada nikad nisam. To je normalno, ali kada obučemo opremu i izađemo na teren, nema muško-žensko, tu smo zbog fudbala – odlučna je ona.
Ivana je sudila u Srbiji, a posljednjih godina deli pravdu na terenima u Italiji i Rumuniji, gdje se u ovaj sport ulaže daleko više novca.
– Za svaku utakmicu se pripremam na isti način i u Srbiji i u Italiji, i na utakmicama prve i treće lige… Naravno da je suđenje u inostranstvu drugačije što se tiče organizacionog dijela – kaže Ivana.
U ovom trenutku u Srbiji samo četiri djevojke imaju zvanje sudije američkog fudbala i uvijek se drže zajedno.
– Kada sam ja kretala, uvijek mi je bilo lakše da pitam koleginicu da mi ona neke stvari objasni na način na koji žena to razumije. Ipak, pošto je muški sport u pitanju, kolege su zaštitnički nastrojene prema koleginicama. Svi smo jedna velika porodica – dodaje.
Iako je već osam godina na terenu, za sebe kaže da je mlad sudija i da još uvijek nije ostvarila svoje snove.
– Do sada imam nekih 250 utakmica, dva evropska prvenstva, suđenja na međunarodnom nivou. Kompliment mi je i što je Australijsko sudijsko udruženje iskoristilo neke moje fotografije za skice koje se tiču edukacije novih sudija. U moru fotografija, moju su izdvojili kao dobar primjer za mehaniku suđenja – zaključuje Obrenovčanka.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu