Vaše dijete ne spava u vrtiću.
U početku to je samo jedna informacija, ali ukoliko ova “problematika” ne bude riješena ni u narednom periodu, mnogi roditelji kažu da su suočeni ili sa ozbiljnim prekoravanjem od strane vaspitača ili sa otporom djeteta da u vrtić ide, prenosi Blic.
Iako ovaj problem djeluje veoma bezazleno i veliki broj roditelja se nikada nije suočio sa njim, ipak predstavlja pravi izazov za one koji su čuli pomenutu rečenicu od vaspitača.
To je bio slučaj i sa jednom majkom koja je svoju muku podijelila na društvenoj mreži Tviter i napisala:
– U vrtiću kod mog malenog djeca koja ne spavaju popodne moraju da leže u krevetu. Zamisli dijete od 3, 4 godine koje mora da leži mirno. Zaista ne vidim razlog da se sa njima ne organizuju neke druge (tihe) aktivnosti u zajedničkim prostorijama.
Njena objava na ovoj društvenoj mreži kao da je “otvorila rane” drugim roditeljima sa sličnim iskustvom, ali i onima koji su i sami doživjeli neprijatnosti kada su pohađali vrtić.
– To je bilo i u moje vrijeme. Nikad nisam mogla popodne da spavam, ali sam morala da ležim u krevetu i pretvaram se da spavam. Jednom kad su mi bile otvorene oči dobila sam vaspitnu od vaspitačice – glasio je jedan od komentara koji se nadovezao na muke ove majke.
Drugi su pak dodali da su te muke prošli sa svojim djetetom, dok su pojedini navodili da razloga za to nema osim da vaspitačicama “bude lakše”.
Roditeljski od dva sata i pola vremena priče o spavanju
Da ova problematika nikako nije individualna pokazuje i primjer sagovornice Tatjane, majke četvorogodišnje djevojčice koja takođe nikako da navikne na spavanje u vrtiću.
– Proces adaptacije smo sasvim fino prošli, ali još uvijek nismo uspjeli da prevazićemo problem što naše dijete ne spava u vrtiću. Ipak, nakon maratonskog roditeljskog sastanka u trajanju od dva sata shvatila sam da je definitivno stvar vaspitača da li će nespavanje postati problem ili će se jednostavno prevazići – kaže Tatjana.
Kako navodi, nekoliko roditelja se pobunilo zbog problema sa vaspitačicom, jer njihovo dijete ne spava, a problem je došao do direktora ovog privatnog vrtića.
– Nisam bila upoznata sa čitavom situacijom, a moje iznenađenje je bilo još veće kada sam shvatila da je to jedna od glavnih tema roditeljskog sastanka. Riječi je bilo o tome da je jedno dijete dobilo averziju prema odlasku u vrtić zbog toga što ne želi da spava, a da vaspitačica nema apsolutno nikakvu toleranciju za to. Taj roditelj je apelovao da se smisli neko drugo rješenje. Istakao je da su on i njegova žena pokušavali sve, ali da dijete jednostavno ne želi da spava. Neprijatnosti sa vaspitačicom su time postajale svakodnevne, žalio se. Drugi roditelji su se pridružili u molbi da se djeci koja ne spavaju omogući neka “tiha aktivnost” – objasnila je sagovornica.
Kategorično “Ne i tačka”
Na njeno iznenađenje, odgovor direktora je bio kratak i jasan. Ne može i tačka. Obrazloženje je ipak bilo malo opširnije.
– Rečeno nam je da ako se jedno dijete pusti da ustaje iz kreveta, šeta ili radi bilo šta drugo, da će onda i ostali to željeti, te da može doći do opšteg remećenja reda i pravila na koja su navikla sva djeca. Nisam učestvovala u raspravi, jer činjenica da moje dijete takođe ne spava, ne znači da zbog toga imamo problem – rekla je ova mama.
Kako dodaje, vaspitačica nije pravila problem zbog nespavanja, jer je njena ćerka bila mirna i ležala u krevetu dok ostala djeca spavaju, iako nije mogla da zaspi. Slušajući druge roditelje, shvatila je da do najvećeg problema dolazi kada vaspitačica ne zna kako da umiri dijete i objasni mu da ne mora da spava, ali da treba da odmori.
– Naša grupa ima dvije vaspitačice, pa sam i sama osjetila na koži kako mi jedna od njih saopštava da dijete nije spavalo, a kako druga. Dok je jednoj to samo informacija koju mi pruža u cilju moje dalje organizacije sa djetetom kod kuće, druga mi je to saopštavala “kritički”, sa dodatnim savjetima kako dijete u tom uzrastu mora da spava i kako treba na tome da radimo kod kuće.
Korist djeteta ili stvar organizacije
Većina roditelja, smatra naša sagovornica, dolazi u nezgodnu situaciju jer nema dobru komunikaciju sa vaspitačicama, u čemu obje strane imaju dio odgovornosti.
Roditelji onda smatraju da vaspitačice teraju djecu da spavaju da bi one odmarale, pile kafu i pušile cigarete, a one pak smatraju da su roditelji lijeni da svoje dijete vaspitavaju.
I u oba, smatra, djelimično ima istine.
U pravilnicima koje većina vrtića stavlja na javni uvid može se vidjeti da ničim nije definisano kako dijete treba da provodi vrijeme namijenjeno za “dnevni odmor”.
Takođe, iskustva roditelja govore da praksa nije svuda ista, bez obzira na to da li se radi o državnom ili privatnom vrtiću.
Dok je negdje slučaj da deca u jaslenim i mlađim vrtićkim grupama obavezno spavaju, a u starijim grupama ne moraju, u privatnim vrtićima dolazi do drugačijih pravila jer su grupe nerijetko mješovite pa nije moguće jasno definisati spavanje po uzrastima.
Djetetu je neophodan “restart” od ogromne koncentracije buke
Kako je objasnila diplomirana vaspitačica master Bosiljka Jovanović, djeci je prijeko potreban dnevni odmor koji ne mora nužno da podrazumijeva spavanje.
– Vrtićke grupe su u najvećoj mjeri preopterećene i u dužem vremenskom intervalu njihovog boravka u vrtiću koncentracija buke je veoma velika. Zato je jako važno da imaju pauzu od te buke, vrijeme koje će služiti za pravu vrstu odmora i neku vrstu restarta. Takođe, treba imati na umu da neka djeca jako rano dolaze u vrtić, budu tu i po 10 sati. Njima je san neophodan. Sve je stvar organizacije i odnosa vaspitača, ali i roditelja prema djetetu – kaže ova iskusna vaspitačica.
Prema njenim riječima, za to vrijeme najvažnije je da dijete leži i opušta se, a moguće je i čitanje neke knjige i slušanje opuštajuće muzike.
– Kao i sve navike koje dijete stiče u vrtiću i ova je korisna kako bi naučilo da ima strpljenja, da ima osjećaj za drugare koji žele da spavaju, ali prije svega da i samo odmori. Roditelji treba da približe djetetu dnevni odmor u vrtiću kao neku vrstu igre strpljenja, ćutanja ili slušanja. Takođe, vaspitač je dužan da prepozna način na koji će pristupiti svakom djetetu. U svom dugogodišnjem iskustvu nikada nisam imala problem sa djecom, ali ni sa roditeljima po ovom pitanju.
Na pretpostavke da vaspitači period spavanja djece koriste za sopstveni odmor, naša sagovornica kaže da to apsolutno nije tačno.
– Vrijeme dok djeca odmaraju koristimo da čitamo onima koji su budni, da pripremimo pano, planove za dalje aktivnosti i još mnogo toga. Vrijeme dječijeg odmora ne znači odmor za vaspitače, već se realizuje isključivo na korist djece – zaključuje Bosiljka Jovanović.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu