Ovo nije floskula, već ispovijest čovjeka koji je na odgovornom mjestu zaposlen u institucijama u RS, sa dugim stažom i još većim iskustvom u struci i na rukovodećim pozicijama. Pripada jednoj od vladajućih stranaka, ali je u suštini apolitičan. Kada bi struka dobila prednost ispred političkog angažmana kod nas, iz politike bi, tvrdi, rado izašao.
Jedina druga opcija mi je da odem u inostranstvo, ali to nije nešto što želim da uradim – kaže naš sagovornik (ime poznato redakciji).
Za mnoge ljude koji slično razmišljaju odlazak u inostranstvo je često jedini izlaz iz nezaposlenosti i osjećaja neravnopravnosti.
Do tog je zaključka došla i Jovana, magistar ekonomije iz RS, koja već 10 godina ne može da nađe posao u struci, a ne želi da bude član partije. Dva puta je već odlazila da radi u Kanadi, ali se vraćala, jer tamo teško može da reguliše status. Ovdje se, međutim, osjeća diskriminisano u društvu koje joj ne pruža jednake šanse za posao i rad u struci.
Brojne prepreke
Analitičari ističu da je već dugo prolaz kroz život, a posebno posao, kod nas lakši ako ste vezani ili bar naslonjeni na politiku.
– Ne nailazite na one barijere na koje nailazi neko ko nije prislonjen na politiku. Svakodnevni život nam je postao vrlo vezan za politiku, tako da je struci vrlo teško, a posebno onim ljudima koji nisu na političkoj liniji. U konačnici, apolitični ljudi nisu baš u diskriminirajućem položaju, ali je svakako njihov položaj otežan, sazdan od brojnih prepreka i imaju možda manje šanse da se bave svojom strukom – ocjenjuju politikolozi koje smo kontaktirali.
Ljudi od struke, koji nešto znaju, teško prihvataju stege, a posebno partijske, zbog čega često trpe i negativne posljedice, smatra dugogodišnji političar i univerzitetski profesor Mladen Ivanić.
– Srušio se sistem vrijednosti i mislim da je to i najveća deformacija savremenog doba. Sve se mjeri političkim prisustvom i u tom smislu su šanse ljudi da napreduju puno manje ako nisu politički aktivni, nego što je to bilo ranije, recimo u sistemu u kojem sam se ja školovao. Zato je to dovelo do afirmacije prosječnosti kao gotovo ključne političke vrijednosti, ali i do odlaska pametnih ljudi, koji se ne pronalaze u tom sistemu – kaže Ivanić.
Na marginama društvenih zbivanja
To je izraženo u manje-više svim strukama, a posebno onima društvenog usmjerenja.
– Politički aparat je prodro u sve pore života i glavna kvalifikacija za bilo šta je politička pripadnost, tako da se ljudi koji ne žele da se bave politikom nalaze na marginama društvenih zbivanja. Ili se pridruže stranci, s tim što je onda pitanje koliko nastavljaju da se bave strukom – ocjenjuje i ekonomista Damir Miljević, koji se okušao i u biznisu i politici.
Među rijetkima kojima politička pripadnost ne može da ugrozi zaposlenje ili napredovanje u struci, trenutno su stručnjaci u oblasti elektrotehnike. To potvrđuje i dekan ETF u Banjaluci Branko Blanuša, ističući da u ovoj struci politika ništa ne može pomoći, ako nema znanja i kompetencija.
– Tu je politika marginalizovana i po tome je ova struka specifična. Vrlo je malo onih koji se sa ETF zapošljavaju u javnom sektoru, a oni koji jesu u tom sektoru, vezani su za inženjerske poslove koje ili znate ili ne znate – kaže Blanuša.
Jandrić: Problem su nekompetentni na pozicijama
– Lično smatram da na struku ne može značajno uticati politika, već to zavisi od ličnosti, u smislu i stručnosti i borbenosti. Međutim, politika se miješa u smislu organizacije i postavljanja nekompetentnih ljudi na rukovodeće pozicije, što je najveća greška politike. To je iz mog ličnog ugla i iskustva, ali vjerovatno ima i drugačijih – kaže Krsto Jandrić, jedan od brojnih politički angažovanih ljekara u RS.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu