Tako je prošlogodišnji uvoz hrane i živih životinja dva i po puta bio veći od izvoza uvoz je bio oko 731,4 miliona maraka, a izvoz oko 296 miliona maraka.
Jedina svijetla tačka u ovoj spoljnotrgovinskoj razmjeni jesu proizvođači mlijeka i jaja, jer upravo na tim proizvodima ostvarujemo suficit. Tako smo prošle godine mliječnih proizvoda i jaja izvezli u vrijednosti od oko 28,4 miliona KM, a uvezli oko 16,6 miliona KM.
Najveći deficit u spoljnotrgovinskoj razmjeni hrane imamo na stavci meso i prerađevine od mesa. Tako smo prošle godine ovih proizvoda uvezli u vrijednosti od oko 130,7 miliona maraka, a izvezli tek 19,4 miliona KM.
Predsjednik Udruženja proizvođača mlijeka u Srpskoj Vladimir Usorac kaže da su mljekari najorganizovanija poljoprivredna grana u RS i cijeloj BiH.
– Tamo gdje proizvođači nisu dobro organizovani, nije moguće održati dobru proizvodnju. Iako iz godine u godinu gubimo prozvođače mlijeka, podižemo proizvodnju po kravi, podižemo broj krava po farmi. Zato su rezultati takvi – objašnjava Usorac.
On podsjeća da je naše mlijeko kvalitetno, prepoznatljivo po okusu i mirisu, pa ga potrošači rado kupuju i konzumiraju.
– Imao sam priliku da u selu Glogovac kod Koprivnice, Hrvatska, na rafi seoske prodavnice nađem naše mlijeko. Nije čudo kada naše mlijeko nađete u supermarketima, ali jeste u jednom selu Hrvatske. To je potvrda koliko je naše mlijeko traženo i kvalitetno – dodaje Usorac.
On kaže da u Republici Srpskoj ima oko 5.500 proizvođača mlijeka koji godišnje proizvedu oko 110 miliona litara mlijeka.
– Otkup jeste garantovan, ali je oktupna cijena niska. Da je malo veća, veoma brzo bismo povećali i proizvodnju. Ja bih onda u štali držao 140 umesto 100 krava. Sve mljekare drže istu cijenu, pa smo u monopolu. Mljekare se razvijaju, a mi stagniramo – tvrdi Usorac.
Kaže da se sigurno može reći da su proizvođači mlijeka opstali zahvaljujući podsticajima Ministarstva poljoprivrede Republike Srpske, koji iznose 0,30 KM po litri mlijeka.
S druge strane, meso i prerađevine od mesa u domaćim prodavnicama je mahom iz uvoza. Gotovo sedam puta je veći uvoz od izvoza ove hrane.
Mišo Maljčić, predsjednik Udruženja uzgajivača svinja RS, kaže da uopšte nije tačno da domaći proizvođači nisu u stanju da podmire potrebe domaćih potrošača.
– Stvar je u profitu pojedinaca, odnosno velikih igrača na našim prostorima. Mi uvozimo jeftino i nekvalitetno meso i to svi znaju, a niko ne reaguje. Čuva se socijalni mir. Evo, Italijani pojedu juneći but, a nama šalju juneće prednje i srednje polutke na kojima se nalaze krvni sudovi gdje se daju vakcine i hormoni. Takvo meso nam šalju po bagatelnoj cijeni, a većina ljudi uopšte ne zna šta kupuje – kaže Maljčić.
S druge strane, kvalitetnu junetinu, kako kaže, izvozimo u Tursku.
– Ja sam u ovom poslu više od 20 godina. Nikada se još nije dogodilo da u julu i avgustu ne možete prodati tovljenika. To se desilo ove godine, a pogledajte koliki je uvoz. Veliki klaničari naprave ugovore sa stranim proizvođačima i kupuju od njih – upozorava Maljčić i dodaje da naše proizvođače ove godine možda može jedino da spasi to što je u Evropskoj uniji ljetos bila suša.
Maljčić je veoma pesimističan u pogledu dugoročne proizvodnje mesa u Republici Srpskoj jer se „niko ne bavi ovim problemima“.
– Evo, niko od političara u ovoj kampanji nije obradio problem poljoprivrede. Niko – poručuje Maljčić.
Trećina stanovnika Bosne i Hercegovine živi u seoskim i ruralnim područjima, a od njih opet trećina bavi se poljoprivredom i egzistenciju obezbeđuje sa zemlje.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu