Pod njegovim cipelama do sad se našlo preko milion i po kilometara, pa u vrijeme kad se ljudi sve manje kreću a sve više izležavaju ili voze automobilom Vladiša je zaista zaslužio veliki naklon.
– Zvuk trube me je vodio pa sam tako svake godine pješice kretao put Guče do Sabora trubača. Nekada sam išao dužom rutom, nekada kraćom uglavnom prešao sam taj dio Srbije što kažu uzduž i poprijeko. Išao sam preko Beograda, Smedereva, Svilajnca, Kragujevca uglavnom do Guče putujem dvije noći i jedan dan, po kafanama odmaram, popijem vode i nastavim – kaže Vladiša.
Samo u jednom pravcu do Guče svake godine pregazi čak 150 kilometara. Nikada nije spavao osim kod prijatelja u Guči i Rtima gdje se i hranio tokom svog putovanja.
– Gdje sam imao prijatelje tu sam spavao i jeo, inače sam svaki minut koristio da hodam. Preko ljeta često idem bos da ne poderem obuću a kada je zima i hladno ja hodam obuven – rekao je Vladiša.
U svom dugogodišnjem pješačkom stažu nailazio je i na razne neprilike ali to ga nije spriječilo da se ponovo uputi na dalek put, pa ponosno kaže:
– Dok sam živ ja ću da idem u Guču pješke. Jednom su me opljačkali, uzeli su mi sav novac, dokumenta, taj lopov je sa mojom ličnom kartom radio svašta pa me čak i interpol tražio, dobio sam čak i batine. Ali, ja ne odustajem, uvijek ću pješačiti i obilaziti našu Srbiju.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu