Krv me je uvijek vukla da se vratim u Srbiju. Šljivik je bio od mog pokojnog djede, pa kad je prokopan kanal, rođak je htio da proda, ali moja supruga je htjela da mi kupimo, to je dvadeset ari, ona mi je rekla: “To je Miroslave tvoje, tvoja dedovina, to ti moraš da kupiš“. Mi smo tu posadili šljive – započeo je folker za Blic.
On je dodao da moderne savjete nije želio da primi prilikom izgradnje kuće:
– Nije to dvorac, kao što se piše, to je kućica od 150 kvadrata, mi smo na temeljima stare kuće, podigli novu, ono što sam želio je bio veliki trem. Beograđani kada dođu kažu: “Imaš veliku terasu“, to nije terasa, to je trem. Želeo sam staru srpsku arhitekturu, to stvarno lijepo izgleda.
Iako sada živi u kući od sto pedeset kvadrata, pjevač pamti kako je život izgledao u skromnijim uslovima.
– Nikada nisam zaboravio vremena kada sedamdeset i nekih nije prošao vodovod, već sam vodu grijao na šporetu. Moj pokojni deda, Radovan, od majke otac, bio je mnogo pobožan, nije volio da psuje, Boga i svece, stalno je govorio, saplak, ali nije znao šta znači. Našao sam šta je saplak, u Nušićevoj knjizi, jer se Nušić bavio i tim starim riječima, a ne samo komedijom, saplak je, činija kojom se polivaš kad se pereš i kupaš – istakao je Miroslav.
Pjevacč smatra da je važno da očuvamo korene naše narodne tradicionalne muzike.
– Mnogo je važno da sačuvamo tradiciju, to pričam već trideset godina unazad. To je sastavni dio mog postojanja, bez obzira na sve trendove koji su aktuelni. Nemam nikakav problem sa tim, ako ima ko da ga sluša, a tebi se ne sviđa, to je tuđi problem, ja sa tim nemam problem. Ipak, imam sa tim što se ova tradicionalna muzika toliko zapostavlja da to već postaje ozbiljno. Mi smo tehnološki porobljeni već pedeset godina, jedino što možemo da sučuvamo jesu jezik, tradicija i običaji. Ako to izgubimo onda smo ništa – objasnio je i dodao:
– U Francuskoj su popularni i Madona i Bijonse, ali se Šansona ne dira. Samo je nama nešto seljački. Postoje mladenci koji zahtjevaju da se ne dovodi harmonika, prihvatam, ali zašto? Ne smiješ da bježiš od svog, od sebe, tate, mame, dijete i pradjede, ništa tu nema seljački, to je tvoje. Može svako da obuče markirano odijelo, nauči silne jezike, ali ono što je naše mora da ostane naše.
U publici na koncertima poznatog pjevača mogu da se nađu ljudi svih generacija.
– Milo mi je jer ima mnogo mladih ljudi, koji poštuju i vole moju muziku, lijepo se provode uz to što radim, to me ohrabruje da nije sve otišlo u dođavola i da još uvijek ima nade za ovu muziku – rekao je i dodao:
– Problem je u tome što su umrli Cune, Tozovac, Safet, Toma, Kvaka, što ne postoji mladi kadar, koji će da krene tim putevima. Vrijeme nosi određen rizik od zaborava, a da se to ne bi dogodilo, mora neko od mlađih da krene da ohrabruje tu vrstu tradicionalne muzike.
Kupili smo grobno mjesto
Miroslav otkriva da su supruga i on već kupili grobno mjesto.
– Sa suprugom sam već u Mrčajevcima na groblju ogradio parcelu, neki ljudi imaju problem da o ovome pričaju, ja nemam. Blizu groblja majke i oce sam ostavio mjesto. Bilo je bitno da bude u Mrčajevcima, gdje ću. Svaka čast Alejama zaslužnih građana i svim ostalim, ali uvijek biram Mrčajevce – iskren je slavni pjevač.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu