Sve procjene govore da pandemija virusa korona dodatno utiče na ionako loš kvalitet života socijalno ugroženih i marginalizovanih grupa građana, pa ipak mjere nadležnih za poboljšanje socijalne zaštite u Srpskoj ne obećavaju mnogo.
U skladu s usvojenim Programom ekonomskih reformi u Srpskoj od 2021. do 2023. godine, Vlada RS namjerava unaprijediti socijalnu zaštitu i inkluziju kroz osnivanje Zavoda za socijalnu zaštitu, izradu Strategije socijalne zaštite RS i nadogradnju SOTAC baze podataka korisnika.
Strategija
Kako se navodi u Programu, Zavod će proučavati socijalne pojave i probleme, izrađivati analize o stanju u oblasti socijalne zaštite i predlagati mjere za njeno unapređivanje, dok će Strategijom biti definisani pravci za dalji razvoj politika socijalne zaštite.
Poboljšanjem performansi baze podataka SOTAC brže će se unositi podaci u sistem socijalne zaštite, a uvezivanjem još sa ostalim registrima elektronskih podataka olakšaće se korisnicima podnošenje zahtjeva za ostvarivanje prava iz socijalne zaštite.
Stručnjaci iz oblasti socijalne zaštite nisu optimistični da će ove mjere doprinijeti poboljšanju u skorijem periodu, dok predstavnici osoba s invaliditetom napominju da nisu ni konsultovani prilikom njihovog kreiranja.
Primjena
Ispred Udruženja amputiraca RS ističu da ovo jeste dobra osnova da se riješi i unaprijedi stanje u socijalnoj zaštiti u Srpskoj, ali i podsjećaju na činjenicu da imamo i odlična zakonska rješenja čija je primjena jako loša.
Ocjenjuju da napredak na zaštiti i inkluziji ranjivih grupa ide malim koracima. Stalno pričamo o socijalnim pravima, a toga nema nigdje, naglašava predsjednik Željko Volaš.
– Ono što trebamo uraditi jeste da aktiviramo sve resurse u zajednici kako bi sistem socijalne sigurnosti bio uspješan. Sistem treba da bude jednostavan, da ide u korist svih građana, te da stvara osjećaj sigurnosti. Komplikovane su procedure za ostvarivanje određenih prava, puno je papirologije, a sama procedura traje i po nekoliko mjeseci. Trebamo omogućiti da svi imamo jednostavne procedure. U centru svih ovih strateških dokumenata treba biti čovjek, osoba koja je u stanju potrebe – ističe Volaš, dodavši da je bitno i da se u izradi sličnih dokumenata omogući učešće ranjivih kategorija kako bi dobili realnu sliku potreba ove kategorije.
Osobe s invaliditetom
Osobe s invaliditetom spadaju u rizične grupe, a zajednice nemaju jasne procedure kako podržati ovu kategoriju u vanrednim situacijama, kao što je pandemija.
– Pandemija kovid-19 pogodila je sve osobe s invaliditetom. Na primjer, izolacija je kod ratnih vojnih invalida prouzrokovala povećan problem sa PTSP. Problem je što se najavljuje ekonomska kriza koja je rezultat ove pandemije, a samim tim i to predstavlja dodatni udar na ekonomski život socijalnih kategorija i osoba s invaliditetom. Neizvjesnost dovodi do dodatnih problema kod socijalnih kategorija – govori Volaš.
Iz Saveza udruženja za pomoć mentalno nedovoljno razvijenim licima RS smatraju da su i oni trebali biti konsultovani prilikom donošenja Programa ekonomskih reformi s obzirom da dokument važi za naredne tri godine. Istinski ipak vjeruju da će ubuduće imati kvalitetniju saradnju s resornim ministarstvom.
Stvarne potrebe
Kako je moguće da se kvalitet života lica s invaliditetom, djece sa smetnjama u razvoju, siromašnih porodica, pripadnika manjinskih i drugih marginalizovanih i socijalno isključenih grupa, može unaprijediti mjerama namijenjenih isključivo za jačanje administrativnih kapaciteta sistema socijalne zaštite, pita profesor na katedri za socijalni rad u Banjaluci Ljubo Lepir.
Situacija opterećena socijalnim problemima, a posebno nakon globalnog uticaja pandemije na stanje socijalne sigurnosti građana, smatra on, zahtijeva ozbiljniji pristup, zasnovan na prepoznavanju stvarnih potreba pripadnika marginalizovanih i socijalno isključenih grupa stanovništva.
– Očigledno da se Vlada RS nije ozbiljno bavila pitanjima socijalne isključenosti u ovom dokumentu. Imajući u vidu mišljenja Evropske komisije, te provedene analize ključnih problema socijalnog uključivanja od strane nezavisnih eksperata, kao i iskustvo i prakse zemalja Evropske unije, Vlada se u narednom periodu treba ozbiljnije baviti kreiranjem integralne socijalne politike, koja bi u fokus svog djelovanja stavila potrebe marginalizovanih i socijalno isključenih grupa stanovništva. U postojećem dokumentu o tome nema nijedne riječi, kao da se ne nalazimo u socijalno veoma delikatnoj poziciji – ocjenjuje Lepir.
Teška socijalna slika
Podsjeća na činjenicu da BiH na putu ka EU treba ostvariti napredak u 14 polja, između ostalog i “unaprijediti zaštitu i inkluziju ranjivih grupa”.
– Zar ne bi bilo opravdano da u strateškom dokumentu koji određuje politiku djelovanja u oblasti socijalne zaštite i inkluzije stoje i mjere koje su usmjerene na unapređenje socijalnog položaja djece, mladih, porodica s djecom, lica s invaliditetom, starijih osoba, žrtava nasilja u porodici, Roma i pripadnika drugih socijalno ranjivih grupa – primjećuje Lepir.
Ne može se ići prema EU, a da se ne radi na socijalnom uključivanju, koje je inače najslabije uređena oblast u BiH, podsjećaju i u Fondaciji za socijalno uključivanje u BiH. Socijalna slika ovdje je bila teška i prije korone, a kamoli sada.
– Stalno se birokratski vrtimo na nekim papirima, strategijama, procjenama, pisanju programa, ali ne reagujemo interventno. U Republici Srpskoj je dobro da se uradi socijalna karta i mapiranje socijalnih davanja, ali i ona tek otvara stvari za pravi rad u praksi u toj oblasti. Uvođenje Zavoda za socijalnu zaštitu dobro je u kontekstu da preuzme određeni teret na rješavanju problema. Sve ovo su tek počeci i više administrativno-institucionalni mehanizmi, ali kao reforme dobre stvari, posebno u kontekstu života s kovidom i porasta siromaštva – pojašnjava Ranka Ninković-Papić, direktorka Fondacije.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu