Direktor Daun sindrom centra Zoran Jelić u razgovoru za Srpskainfo priča da su oni pokrenuli program socijalne rehabilitacije 2016. godine na Jahorini pod pokroviteljstvom tadašnjeg, a i sadašnjeg predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika. Ta podrška, Jelić kaže, stoji i danas.
-Naš najveći problem su novčane stavke koje nemamo dovoljno u kapacitetima u kojim bi trebalo biti. Mi smo trenutno jedini centar za socijalnu rehabilitaciju u Republici Srpskoj i imamo veliku podršku i pomoć od strane ambasadora našeg centra doktora Vlade Đajića što se tiče finansijske podrške je tu da potpomogne. Što se tiče ostalih stvari, velika pomoć dolazi od strane OC Jahorina. 2019. godine smo potpisali ugovor o saradnji i tu nam se desila jedna istorijska stavka gdje je 9 osoba sa Daun sindromom zaposlena zahvaljujući Dejanu Ljevnaiću gdje oni sada rade i žive na Jahorini. Mi smo ove godine prošli 12.000 kilometara od Egejskog do Baltičkog mora, igrali smo naše predstave. Naša predstavništva su veoma značajna podrška, poput predstavništva Republike Srpske u Beogradu, Moskvi, Grčkoj i u Austriji. Mi smo šefove tih predstavništva proglasili našim ambasadorima – priča Jelić te dodaje da je sve to doprinijelo da postanu društveno vidljiviji i međunarodno priznati.
-Ovo što se desilo na Jahorini je jedan vrhunac i dosad neviđena stvar jer oni ne samo da rade, nego i žive na Jahorini. To je sve uz pokroviteljstvo Dejana Ljevnaića urodilo plodom i konačno je u Republici Srpskoj taj slučaj bio prvo stvarno socijalno integrisanje osoba sa Daun sindromom – istakao je Jelić.
Prvi internacionalni centar za osobe sa Daunovim sindromom
Direktor Daun Sindrom centar je najavio izgradnju prvog internacionalnog centra za osobe sa Daunovim sindromom, ali je stalo zbog problema sa dodjelom zemljišta.
-To je sada zakonska problematika kako da se dodjeli zemljište nama. Direktor Dejan Ljevnaić povodom toga organizovao i donatorsko veče. Zatim smo imali donatorsko veče u Beču zbog tog centra i u međuvremenu, mi smo postali internacionalni centar za socijalnu rehabilitaciju i sada smo se bazirali na projekte Evropske unije da bi u saradnji sa njima i uz dogovor sa OC Jahorina da se pokrene izgradnja tog centra koji je trebao biti već izgrađen, ali ta problematika oko dodjele zemljišta je sporna – istakao je Jelić.
Prva ustanova socijalne zaštite
Prije tri godine, Daun sindrom centar je postao prva ustanova socijalne zaštite u Republici Srpskoj. Prema riječima Jelića, to znači da su osobe sa Daunovim sindromom postale društveno korisne i društveno vidljive.
-Pokrenuli smo rehabilitaciju roditelja osoba sa Daun sindromom, jer su roditelji jedan od najvećih prepreka u životu osobe sa Daun sindromom, ne zato što roditelj nije dobar, što ne zna ili ne može, nego što porodice koje imaju dijete sa Daun sindromom obole od osjećaja odbačenosti. Upravo zbog toga što oni svoju djecu žele da zaštite, oni ih prezaštite. Desila se velika promjena sa time jer su počele da se ruše pogrešno natureni stavovi prema osobama sa Daunovim sindromom, da nisu dobra, da neće i da ne mogu. Radimo direktno u društvu jer osobe ostvaruju velike socijalne kontakte, a samo društvo je u direktnom kontaktu s njima gdje se dolazi do stvarnog saznanja da su osobe sa Daunovim sindromom ljudi, pa tek onda osobe sa Daunovim sindromom. Promijenićemo i društvo i vladajuću strukturu, ali jako sporo ide promjena stavova kod roditelja, upravo zato što su oni osjetili da su odbačeni od samog početka i sada tu bolest odbačenosti je teško rehabilitovati, ali mnogo toga se promijenilo – tvrdi Jelić.
Daun sindrom centar u Banjaluci je uključio mnogo osoba u svakodnevni život kako se ne bi osjećali odbačeni od društva. Upravo zbog toga, socijalizacija je jako bitan faktor u odrastanju osoba sa invaliditetom.
-Mi smo zadnjih 30 godina uspjeli da smanjimo tu fizičku distancu u odnosu društva prema osobama sa invaliditetom, konkretno osobama sa Daunovim sindromom. Upravo ovim načinom i komunikacijom i otvorenom radu, ta socijalna barijera se smanjuje. Kada je u pitanju ta fizička distanca, uradili smo mnogo. Oni su pod istim krovom, zajedno borave. Uspjeli smo smanjiti socijalnu distancu za sve osobe sa invaliditetom – ističe Jelić.
Otvorenim radom, kaže on, društvo je shvatilo da su oni prije svega ljudi, pa tek onda osobe sa Daun sindromom.
-U tom direktnom kontaktu sa njima vidjeli su da su oni na prvi pogled različiti, ali da je ta različitost, u stvari privlačnost. Data je šansa osobama sa Daunovim sindromom da postanu ravnopravna članica društva što je veoma velika stvar. Društvo se prilagodilo prema tim ljudima – zaključio je Jelić.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu