Ovako je za svoju dušu otovrila 12-godišnja Aleksandra Jovanović iz Belegiša, prisjećajući se tragedije koja se dogodila na Dunavu kada je počela da se davi, a iz Dunava je izgurao njen djed, inače čovjek sa invaliditetom koji nije imao jednu ruku.
Sjećam se da me je gurao ka obali dok sam bezuspješno pokušavala da nogama napipam dno. Plakala sam i govorila: Djede, pomozi mi, pomozi… On je odjednom nestao, a onda se opet stvorio ispred mene. Gurao me je tom svojom jedinom rukom, i ja sam nekako stigla do obale – sjeća se mala Aleksandra za “Novosti”.
Srećom, dijete je uspjelo da se spase iz reke, ali njen deka, njen heroj nije.
– Kada sam izašla iz vode i osvrnula se, na površini vode sam vidjela samo njegovu kosu. Potom je nestao u Dunavu. Moj djed Mile je umro da bih ja živjela!
Oči 12-godišnje Aleksandre pretvaraju se u dvije velike suze, dok priča kako je izgubila voljenog djeda Milorada Jovanovića (60). Kobnog dana, Mile, kako su ga komšije zvale, utopio se u Dunavu. Spasao je unuku, ali njemu spasa nije bilo.
– Kada sam isplivala na obalu, nije mi bilo dobro, vidjela sam neke ljude, oni su pozvali tatu, Hitnu pomoć i policiju. Djed je bio dobar, mnogo sam ga voljela, a i on mene… – govori Aleksandra tiho, sa beskrajnom tugom u glasu.
Nesrećni Milorad Jovanović bio je invalid, nije imao jednu ruku, ali je uprkos hendikepu od moćnog Dunava oteo unuku. Za sebe nije imao snage. Njegovo tijelo ronioci Žandarmerije pronašli su tek dan kasnije. A mještani Belegiša, gotovo pola godine poslije ove drame, još pričaju o njegovom podvigu.
– Kako su upali u duboku vodu, niko od nas ni danas ne umije da objasni. Bio je dobar čovjek. To dokazuje i njegova žrtva. Neka počiva u miru! – kaže njegov komšija Ilija.
(Novosti, Blic)
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu