Anđela je na fakultetu u Nansiju od 1.470 studenata izabrana za najboljeg studenta, pa su joj, razumljivo, Francuzi ponudili specijalizaciju od naredne akademske godine. Ali to nije sve. Dobar glas se i te kako daleko čuje, pa je i švajcarski državni univerzitet poslao Anđeli ponudu da je u potpunosti stipendira i da joj plati kompletnu specijalizaciju pod naznakom “natprosječnog studenta”. Jer, Anđela to i jeste genijalac. Ovo je njena priča.
Ko god da čuje za lijepu i inteligentnu Anđelu, ne može a da se ne zamisli: Kako je ovako nešto moguće? Dva prilično teška i zahtjevna fakulteta za samo dvije godine. Mnogi bi rekli: Nemoguće, ali za Anđelu nije.
– Ja sam sanjala o ovome. Vjerujte. A tajna je u upornosti, volji i naravno inteligenciji. Uvijek i uz Božju pomoć – kaže Anđela.
Anđela je rođena u Vrnjačkoj Banji. Zbog teške ekonomske situacije tih godina, njena porodica je napustila Srbiju i otišla u Francusku u potragu za boljim životom. Upravo zbog toga Anđela želi da bude uspješna i da opravda povjerenje svojih roditelja koji su je svih ovih godina bodrili i podržavali.
– Moji roditelji su vrlo teško živjeli i izbjegli su sa Kosova, tačnije iz Peći. Nakon našeg dolaska u Francusku, donijela sam odluku da ću jednog dana uspjeti i upisati medicinu kako bih mogla da pomognem ljudima i da dam svoj maksimum u napretku medicine.
Još u srednjoj školi, Anđela je znala da će studirati medicinu, ali je postojao strah da li će je upisati jer je bilo puno zainteresovanih budućih studenata.
– Nisam bila sigurna da će me primiti na medicinu koju sam žarko željela, jer je bilo 3.500 kandidata, a primaju 900. Zato sam polagala prijemni i za fiziku i hemiju, jer i to volim. Kada su me primili na sva tri, riješila sam da probam da sva tri i završim.
A kada je već na prvoj godini studiranja dekan Medicinskog fakulteta vidio njene rezultate, ponudio joj je da odmah upiše drugu godinu.
– To sam prihvatila, a isto sam tražila i na druga dva fakulteta. Tako da sam ja sada u maju završila umjesto jedne šest godina.
Kao natprosječan student, Anđela je dobila ponudu od Francuske i Švajcarske za specijalizaciju u trajanju od šest godina. Odabrala je Švajcarsku jer su, kako ističe, njihovi uslovi bolji.
– Poslije specijalizacije radiću u Lozani. Trenutno mi je najveća želja da postanem kardio-vaskularni hirurg, a naravno i da napredujem u naučnom programu fizike i hemije oko istraživanja bolesti srca. Najveća želja mi se trenutno ostvaruje! A onda, naravno, da budem uspješna kao i do sada.
Kada „vrati film u nazad“, priznaje da je bilo teško. Slobodno vrijeme je „trpilo“, bilo ga je jako malo, ali ipak tvrdi da je sve u dobroj organizaciji.
– Naravno da je bilo teško, to su dva najteža fakulteta u Francuskoj, gdje nam prave selekciju od osnovne škole. Što se tiče organizacije, kada imate cilj i volju može sve da se postigne ko želi, a naravno moja metoda učenja je bila učenje samo poslije ponoći. Najviše koncentracije tada imam. Vremena sam imala manje i za sebe, a za druženje nije bilo prostora. Ali ne žalim se.
Njen dan je uglavnom izgledao ovako – preko dana fakultet, uveče i noću – knjiga.
– Kada se vratim sa fakulteta, obavim obaveze koje imam tu, odmorim se, jedem, nekada prošetam, a kada padne veče, mogu da se koncentrišem i krećem da učim. Ostajala sam često i cijelu noć, pa učim do sedam ujutru i onda se samo spremim i idem pravo na fakultet. Na ovaj način sam i uspjela da prvu godinu na sva tri fakulteta očistim za četiri mjeseca od početka fakulteta.
Iako trenutno živi u inostranstvu, za Anđelu je Srbija domovina. Ona i njena porodica dolaze u Vrnjačku Banju svake godine, a kako kaže, nikad se ne zna, možda se nekada vrati i zauvijek.
Vidjela je na društvenim mrežama da je mnogim mladima inspiracija i zbog toga joj je veoma drago.
– Drago mi je i što sam inspirisala druge mlade, posebno one koji sumnjaju u sebe, jer želim da znaju da sve što želiš, ako se dovoljno potrudiš, možeš da ostvariš.
Priznaje da su porodica i prijatelji jako ponosni na nju, te da je istina da je poneki zovu „genije“.
– Svi su presrećni, svi me zovu da mi čestitaju, telefon mi non-stop zvoni, a moja mlađa sestra me već danima zove ‘genije’. Lijep je osjećaj i drago mi je da je toliki broj ljudi jednako srećan i raduje se mom uspjehu – ističe ova mlada genijalka, piše Kurir.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu