Podsjetimo, mali Duki je postao jedna od glavnih tema u Srbiji u sedmici za nama, jer je baš tada saopšteno da mu je ostalo manje od nedjelju dana, odnosno da će u slučaju da ne dođe do hitne medicinske intervencije u renomiranoj klinici, umrijeti. Hiljade građana se tada uključilo u prikupljanje neophodnih sredstava, slale su se SMS poruke, prikupljao novac na humanitarnim akcijama, mladi i stari su davali koliko su mogli i došlo se u posljednji čas do 200.000 evra, te je Dušan Todorović u pratnji oca stigao u pomenutu zdravstvenu ustanovu u Španiji.
Kako se ona nalazi nedaleko od stadiona FK Barselona, čiji prvotimci često, na molbe ljekara, posjećuju najteže oboljele mališane, doktori su upitali Dušana da li bi voljeli da zbog njega dovedu Lionela Mesija u bolnicu. Nije htio ni Mesija, ni Busketsa, ni Pikea. Jer, omiljeni fudbaler malog Dukija je Partizanov defanzivac Nemanja R. Miletić, što je potpuno iznenadilo španske doktore, koji nisu mogli ni da sanjaju da dječaka iz Srbije ne zanimaju zvijezde Barse, samo – fudbaler beogradskih “crno-bijelih”.
I, dok su u redakciji Blica objavljivali tekst o ovome, tekst koji je izvazvao silne emocije, bezuspješno su pokušavali da Miletiću dojave šta se desilo u Barseloni.
– Pa gdje baš sad da se ne javi na telefon, a tako je dirljiv razlog, pomisli čovjek, ali, onda stigne poruka: “Izvinite, bio sam na treningu, zato se nisam javio”. Trening, na to se zaboravilo. Igra Partizan dan kasnije (srijeda, 17 sati, u Humskoj protiv Rada), pa je trening sasvim normalna stvar. A i derbi se bliži, u nedjelju je, na stadionu “crno-bijelih”, u sedam uveče.
Počne tren kasnije razgovor, u kome smo Miletiću predočili svaki detalj iz pomenute scene u bolnici pokraj „Nou Kampa“, a onda – sekund tišine. Dva. Tri.
– Izvinite. Ne znam šta da kažem. Samo trenutak, umalo ste me rasplakali – bio je zatečen Partizanov defanzivac.
“Samo polako”, kažemo. “Nije ova priča baš svakidašnja. Ali, evo, kad smo već došli do jednog takvog trenutka, da malo olakšamo situaciju. Kako ste se uopšte upoznali sa Dukijem?”.
– Iskreno, sad ovako uzdrman, ne mogu da se sjetim tačno koja je to utakmica bila, a poslije nje nas je, sve iz ekipe, Bilja (portparol kluba, Biljana Obradović) zamolila nešto. Rekla je „Čekaće vas sad tu jedan dečko, pa da se slikate“. Vjerovatno je ona svima pojasnila šta je tačno sa Dušanom, nego sam ja bio malo dalje, pa nisam čuo, misleći da je, prosto, jedan naš mali navijač tu. I, naravno, kao i svi ostali, slikao sam se sa njim. Sjećam se da me je nešto pitao, imao sam neku flašicu, a on mi dobacio “Zalijepila ti se etiketa” i tu smo se nasmijali. Bio je u pravu, stvarno se na meni zalijepila. Nisam ni znao ni pretpostavljao koliko je strašno stanje, ni na kraj pameti mi nije bilo. Ali, onda sam, ma samo što sam izašao sa stadiona, sve saznao. I ostao u šoku…”.
“A kada je šok prošao?”.
– Koliko sam mogao da pomognem, odmah sam i učinio. Ali, ne samo tada, već i poslije, u svakom trenutku, objavljivao sam na društvenim mrežama, pozivao ljude, pričao koliko je važno pomoći, ako se može. A uvijek, bar malo, svako od nas može. I, kada je bila jedna humanitarna aukcija za Dukija, otišao sam na taj događaj, naravno. Kada me je Dušan vidio na tom splavu, baš se iznenadio. Samo me zvao “Ćelo, ćelo!!!” (smijeh). Ma, ljudi, bukvalno smo se vezali tog časa, non-stop kada smo u prilici se čujemo, koliko to njegova situacija dozvoljava. Evo, ovo sam propustio, bio na treningu, ali, hvala što ste mi javili. Ma, hvala Bogu za sve. Da krene sad kako treba, pa ćemo sve lako poslije. Počinje drugo poluvreme – poručio je Nemanja R. Miletić.
Drugo poluvrijeme. Uvijek važno u životu. A u istom tom životu, primjer “ćele” iz Partizana, Dukiju omiljenijeg igrača od svih asova Barselone (što i ne čudi jer se Miletić nije dizao u zvijezde već bio običan i predan, potvrđujući dve hiljade godina staru mudrost “Koji je najmanji među vama, onaj je veliki”), služi i za bitnu pouku svima nama drugima:
Uopšte ne morate da budete Mesi da biste nekome ukrasili život.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu