Dok nekima pješačenje stepenicama ne predstavlja problem, nekima je to svakodnevni napor, prije svega, starijima, osobama s invaliditetom, ali i roditeljima s kolicima za bebe.
Sa ovim problemom suočavaju se i mještani naselja Starčevica, koji su nastanjeni u Ulici Kosovke djevojke 17. Žive u zgradi koja ima šest spratova, a nemaju lift. Brojni apeli i molbe za finansijsku pomoć nisu urodili plodom, a cijenu od preko 50.000 KM za ugradnju lifta, kažu, nisu u mogućnosti da samostalno plate.
– Godinama se borimo sa ovim problemom, a u posljednje dvije ga pokušavamo i riješiti. Međutim, bezuspješno. Molbu za finansijsku pomoć poslali smo početkom prošle godine tadašnjem gradonačelniku, a dalje je proslijeđena Odjeljenju za komunalne poslove. Odgovor smo dobili 20. jula i tada su nam objasnili da u budžetu za 2020. godinu nisu predviđena sredstva za ugradnju novih liftova na području grada, nego isključivo za sanaciju već postojećih, mada je i ta pomoć ZEV-u zaustavljena do daljnjeg zbog situacije s virusom korona – govori Dositej Obradović, predstavnik stanara sa ulaza br. 17.
Tri ponude
Kako kaže, iako do sada nisu naišli na razumijevanje, niti na pozitivne odgovore na njihove molbe, od cilja neće odustati. Ističe da se nisu zaustavili na slanju dopisa opštini, nego uporno pokušavaju pronaći neko drugo rješenje.
– Na sjednici ZEV-a smo odlučili da prikupimo ponude za ugradnju lifta. Kontaktirali smo tri izvođača radova i dobili smo tri slične ponude. Međutim, pored iznosa koji bismo morali platiti za ugradnju lifta, potrebno je da se urade još neke radnje oko stvaranja uslova kako bi se moglo pristupiti ugradnji, a cijena tih radova iznosi 10.000 KM. Trenutno pokušavamo da napravimo dogovor s nekim od izvođača radova, u smislu da otplaćujemo rate tri, četiri godine – objašnjava Obradović.
Koliku poteškoću predstavlja svakodnevno hodanje stepenicama govori stanarka te zgrade, Ivanka Zrnić. Ona i suprug, kaže, žive u potkrovlju, te im njihova starost i te kako otežava život u zgradi bez lifta.
– Sve je teže suočavati se s ovim problemom. Taman kada smo se ponadali da će se pronaći rješenje, došlo je do razočarenja. Pomoć ne dolazi ni s jedne strane, a naša sredstva nisu dovoljna. Suprug Petar i ja smo bili spremni čak i da podignemo kredit, ali problem je to što u našem ulazu živi i mnogo mlađih stanara, kojima taj lift i nije preko potreban – navodi Zrnićeva.
Solidarnost
Sa svojim komšijama saglasna je i stanarka Dragana Milošević koja se, kaže, uselila u zgradu odmah po izgradnji, prije 38 godina. Iako živi u prizemlju, govori da bi rado učestvovala u prikupljanju sredstava za ugradnju lifta kako bi se solidarisala sa starijim komšijama koji žive na višim spratovima.
– U našem ulazu živi dosta starijih ljudi. Neki su čak zagazili devetu deceniju. Dosta je bolesnih, koji jednostavno više nisu u stanju da svakodnevno koračaju stepenicama. Najveći problem je kad se vraćaju iz prodavnica s kesama u rukama. Trebaju se oni s tim teretom popeti, kao i da samo koračanje u njihovoj starosti nije već dovoljan teret. Međutim, ne suočavaju se samo stariji s ovim problemom. U našem ulazu žive i mladi roditelji, koji moraju nositi kolica za bebe uz stepenice, što im je, bez obzira na njihovu mladost, veliki problem – kaže Miloševićeva.
Novi krov
Naglašava da je zgrada stara i da se često suočavaju s problemima koje rješavaju o svom trošku, te im i to otežava prikupljanje novog iznosa.
– Nedavno smo se suočili sa velikim troškom. Izdvojili smo preko 20.000 KM za novi krov, jer je stari prokišnjavao. Kancerogene salonit ploče smo zamijenili limenim. I za tu investiciju smo podigli kredit. Fasada je stara, raspada se, i to bismo trebali rješavati, ali ipak je lift sada prioritet zbog naših komšija. Imamo nešto skupljenih para, oko 15.000 KM, ali to nije ni blizu iznosa od 50.000 KM koji nam je potreban za ugradnju. Nadamo se da će neko razumjeti naš problem i pokušati pomoći. Ne znam šta bih na svijetu dala da dobijemo taj lift – ističe Dragana Milošević.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu