Srbi su najstradalniji narod u bivšoj Jugoslaviji i jedan od najstradalnijih naroda u Evropi u 20. vijeku, između ostalog i zbog činjenice da su se herojski suprostavljali nacizmu i njegovim slugama. Srbi su prve i posljednje žrtve etničkog čišćenja za vrijeme jugoslovenskog rata od 1991. do 1995, kao što su i žrtve etničkog čišćenja u južnoj srpskoj pokrajini Kosovu i Metohiji 1999. i 2004. godine – kaže on za Srpskainfo.
Kako ističe, treba pogledati etničku kartu jugoslovenskog prostora prije razbijanja Jugoslavije i nakon njega, pa lako uočiti dramatično smanjenje srpskog etničkog prostora.
– Upotreba nastavnih programa, sadržaja i udžbenika u Federaciji BiH, koji teško i neosnovano optužuju srpski narod da je bio svojevrsni nastavljač nacističke politike, dodatno cementiraju beznadežnu podijeljenost između srpskog i bošnjačkog naroda i ne doprinose boljem razumijevanju, pa makar među nacionalnim elitama – kaže Latinović.
Upotreba udžbenika “Politika” britanskog autora Endru Hejvuda kao obavezne literature na drugoj godini studija u Sarajevu izazvala je revolt na društvenim mrežama. Naime, u dijelu udžbenika u kojem govori o nastanku Jugoslavije i događajima 90-ih godina 20. vijeka, Hejvud je zaključio da je „raspad Jugoslavije jasno pokazao da je svaka od republika koje su je činile i same bile etnički mozaik“, dodajući:
– I kao što su nacisti, a kasnije bosanski Srbi, shvatili, jedini siguran način da se stvori politički i kulturno jedinstvena nacionalna država jeste program etničkog čišćenja“ – pri čemu su posljednje dvije riječi boldovane.
Korisnik Twittera, koji je i ukazao na ovaj problem, istakao je da se u knjizi “Srbi pominju tri puta u dijelu ekspanzionistički nacionalizam, „u kontekstu etničkog čišćenja i krivca za sukobe 90-ih, bez riječi o ostalima“.
Profesor Fakulteta političkih nauka u Banjaluci Đorđe Vuković kaže da za njega takve kvalifikacije u literaturi nisu ništa novo, te da ima i autora koji su pisali i gore stvari od Hejvuda.
– Treba biti iskren pa reći da se prethodnih decenija u politikologiji, u sociologiji, u raznim društvenim naukama, kod stranih autora pojavljuju vrlo problematična i ideološki obojena i pristrasna tumačenja događaja iz neposredne istorije, a i dalje. Sjetite se samo knjige Kristofera Klarka „Mjesečari: Kako je Evropa ušla u Prvi svjetski rat“, gdje vrlo ružno govori o Srbima. Takvi autori su nama, naravno, površni, jednostrani, više liče na propagandu nego na nauku i slično, ali mi se na FPN ne bavimo cenzurama. Takve knjige se, između ostalog, čitaju u Banjaluci i Beogradu, samo se ne uzimaju zdravo za gotovo, već se posmatra kako ljudi interpretiraju te događaje, da bi se mogli razumjeti i tuđi stavovi. Ne učimo ni studente da knjige uzimaju zdravo za gotovo, već da ih kritički analiziraju – kaže Vuković, dodavši da se to odnosi i na knjige domaćih autora.
On ističe i da profesori Fakulteta političkih nauka u Sarajevu u svojim radovima, takođe, Srbe vrijeđaju na najbrutalniji način.
– To je sramota za nauku. Mogu reći samo da način na koji se Srbi kvalifikuju, bez suda, politički, za jednokratnu upotrebu, donosi prvo poricanje nauke, a onda i narušavanje međuetničkih odnosa, sprečavanje mogućnosti međusobnog razumijevanja i pomirenja. To sve djeluje kao jeftini pamfleti i propaganda, u kojem se jadni studenti, koji su izloženi takvim lekcijama, zapravo ideološki naoružavaju za nove tragedije – zaključuje Vuković.
(Valentina Mišljenović, Slobodan Popadić)
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu