Posađeno je šest čempresa i napravljena mala kapela.
Bez ikakvog razloga Blažić je u noći 4. maja izvršio masakr u okolini Mladenovca ubio devotoro mladih, a trinaestoro teško ranio u selima Dubona i Malo Orašje. Rođeni brat i sestra, Kristina i Milan Panić i Dalibor Todorović ubijeni su na klupici u školskom dvorištu.
Iako je prošlo pet mjeseci, za porodice nastradalih vrijeme je stalo. Baka ubijenog Dalibora Todorovića, Marica Vujić, ne može da prežali gubitak unuka.
– Dačo moj, unuče moje, sine slatki moj, jesi baku poželio, jesi majku poželio, seju svoju. Ja jednako čekam da idem kod moga Dače. Srce moje. To je moja tuga. Dabogda nikog nemao taj Uroš! A djeda (Uroša Blažića) čuva i policija. Koga čuvate?! – kaže Marica Vujić kroz jecaje na grobu svog unuka.
Suzana Ranković, sestra ubijenog Dalibora za tragediju u rodnom selu saznala je na portalima. Od rođake je čula da je brat ranjen i tada Suzana dolazi u Hitnu pomoć gdje zatiče oca.
– Nekoliko puta sam pitala “gdje je Dača?!” On je izgovorio da Dače više nema. To je bilo nešto nestvarno! Šok, tuga, bijes, nemoć – kaže Suzana.
Kaže da ni dan danas ne može da prihvati da njega nema.
– Kad dođem kod mojih imam osjećaj da je on samo negdje otišao i da će da se vrati – kaže kroz suze sestra Rankovića.
“Ubio nam je dvoje djece u jednom danu”
U domu Panića, ista tuga i bol. Po cijeloj kući postavljene su slike Kristine i Milana. Roditelji Zorica i Saša ostali su bez dvoje djece u jednom danu.
– Prepoznao sam Milana odmah po patikama. Kristinu nisam. Kad sam prišao malo sa strane, vidio sam da je i ona bila. Ne znam kako sam preživio i sada ne znam kako sam živ. Bez razloga, bez ičega, doći i ubiti nekog, ja ne mogu da shvatim, jednostavno ne mogu da shvatim – kaže otac Saša Panić, a majka Zorica dodaje:
– Mi smo ubijeni. Ubio je moje dvoje djece!
Maksimalna kazna za Blažića 20 godina
Po zakonu, maksimalna kazna koju Uroš može da dobije je 20 godina, jer u trenutku kada je počinio zločin nije imao 21 godinu. Za porodice ubijenih, ovo nije dovoljno.
– On treba da dobije doživotnu kaznu. Nažalost, takva kazna kod nas nema. Ali kad bi za svako dijete koji je ubio dobio po 20 godina, on nikad ne bi izašao iz zatvora – kaže Suzana Ranković.
Saša i Zorica Panić kažu da je 20 godina za ovakav zločin malo.
– To je godinu i po dana po djetetu. Ja mislim da je to malo – kaže Saša Panić.
Umjesto proslave – sahrana
Iz automatske puške u selu Malo Orašje Blažić prve je ubio: Petara Mitrovića, Nemanju Stevanović, Lazara Milovanović, Marka Mitrovića, Aleksandara Milovanovića, Nikolu Milića. Jedan od njih te noći postao je ujak. Umjesto proslave, desila se njihova sahrana.
Nekadašnje igralište postalo je memorijalni centar. Na mjestu zločina, uz znak sjećanja na poginule, podignut je spomenik.
Iza rešetaka do kraja oktobra
Psihijatrijskim vještačenjem je pokazano da je Blažić u trenutku svog krvavog pira bio u svjesnom i uračunljivom stanju.
– Vještačenje nije pokazalo da on nije bio uračunljiv ili da na bilo koji način nije mogao da shvati značaj djela, niti da nije bio svjestan svog ponašanja – kaže advokat porodice Panić, Ivan Milosavljević, piše Blic.
Urošu Blažiću, koji i iza rešetaka pravi incidente, pritvor je produžen do 30. oktobra. Maksimalna kazna koju može da dobije je 20 godina robije za devet oduzetih mladih života, jer u trenutku zločina nije imao punu 21 godinu.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu